Vitalnost mraka – Marija Šuković-Vučković

**

Dobro je čitati .. čitati poeziju, poeziju koja propituje stvarajući slike i koja provocira i mir i nemir u nama, a istovremeno nudi i utjehu

**

Za vrijeme studija književnosti i teatrologije, Marija Šuković – Vučković bila je članica Studentskog pozorišta Pale, a posljednja predstava koju je igrala u tom pozorštu bila je predstava „Maratonci“. U Sarajevu je igrala u predstavama „Žute čizme“, projektu Populacijskog fonda UN-a, a u režiji Anesa Osmića, te u predstavi „Bosnian beauty“ Segora Hadžagića, premjerno izvedenu u Pozorištu mladih Sarajevo. Imala je i zapaženu ulogu na filmu – igrala je u igranom filmu Producentske kuće „Pankerica“ Beograd, a u režiji Sanje Savić „Naši očevi, naše majke i njihova djeca“, 2017.godine.

U prostoru kreativnih aktivnosti “Charlama”, u Ka eSCeu Skenderija, Marija Šuković – Vučković niz godina je radila kao asistentica konceptualnog umjetnika Jusufa Hadžifejzovića. Prva knjiga pjesama „Onostranost je prilika“ objavljena je pod pokroviteljstvom Međunarodnog centra za mir, Sarajevo. U svojoj prvoj knjizi Marija, kako je to zapisala recenzentica pjesnikinja Dara Sekulić – tretira teme opskurnosti, postavlja pitanja o dimenziji s one strane života, prednatalnom i posthumnom periodu čovjeka, ali se takođe bavi i temama sopstva, međuljudskih odnosa i ljubavi.

Marija Šuković – Vučković bila je učesnica i  Književne platforme AbrašRadija „Pjege“, koja je pokrenuta u želji za revitalizacijom knjige u Omladinskom kulturnom centru Abrašević, u Mostaru. I kako je tada napisao Semir Behram, riječ je o pjesnikinji jakog senzibiliteta, koja kroz svoj pjesnički izričaj poziva na povratak onostranom, na potapanje sopstvenosti u kolektivnu svijest čovječanstva, jer tek tada, prema njenim spoznajama, dolaze odgovori ― u tim dimenzijama se moraju voditi revolucije. U njenim pjesmama tupo kucka emocija, dopire prigušeno, zvuk nije čist, a gledanje u magluštinu nije toliko prijatno. Uronjenost u metafiziku je potrebna konstanta, makar pjesnikinji, poput alarma prepanute žile udaraljke, i to je fluidna putanja, koju, budimo realni, mnogi ne žele upoznati. Marijine pjesme su na prelazima svjetova, ona tamo polugola pleše sa bakljama; niti jedan stih nije u podzemlju, ona zavodi u polutami, koketira sa crnilom i nesigurnošću snova, to su stihovi koji, zaista, tumaraju u tminama.

Druga knjiga poezije Marije Šuković Vučković objavljena je u izdanju Nove poetike iz Beograda i u recenziji, između ostalog piše - Nezvuk, nehod, plač, dolazak i odlazak motivi su kojima nas Marija Šuković Vučković sprovodi kroz svoj ciklus pesama u zbirci pod nazivom „Vitalnost mraka“. U svojoj misaonoj poeziji na nevelikom broju strana, ali u knjizi bogatog sadržaja,  pronalazimo čitav niz pitanja i odgovora koji su bitni za bivstvovanje svakog čoveka. Kritički osvrt prema ljudskom rodu daje ovoj poeziji svevremenost i univerzalnost. Pesnikinja je  dete svog vremena, potpuno se predaje sadašnjosti ne ulepšavjući trenutak u kojem jesmo ...

Poezija Marije Šuković – Vučković uvrštena je u mnoge književne zbornike, časopise; njemu poeziju čitamo i na mnogobrojnim internet portalima, a nekolicina je prevedena na engleski i italijanski jezik. Osim što se izražava kroz peoziju Marija se bavi slikarstvom, kreira skulpture od drveta ... U julu 2024.godine imala dvije izložbe na kojima je predstavila spoj ove dvije umjetnosti. Izložbe su bile u Sarajevu i Istočnom Sarajevu i imale su naziv – „Neka meso ispašta“.

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – facebook profil Marije Š.Vučković