Srednjovjekovna Bosna i Dubrovnik - treća epizoda

U priči o odnosima srednjovjekovne Bosne i susjeda, Dubrovnik zauzima posebno poglavlje. Iako je ovaj grad prema svom geografskom položaju i reljefnoj strukturi kopna bio orijentiran prema moru, Dubrovčani zbog sigurnosti nisu zanemarivali svoje zaleđe,odakle je često stizala prijetnja. Zato su u 13. stoljeću, kada je Lastovo došlo pod zastavu svetog Vlaha, počeli sa izgradnjom kopnenog teritorija, pri čemu su veliku pažnju morali posvetiti Bosni i njenim vladarima, kao jednim od vlasnika tog prostora.

Bosna je za Dubrovnik predstavljala izlaz, prozor u unutrašnjost Balkana,  a Dubrovnik je bio neka vrsta premosnice između Bosne, ali i nekih drugih balkanskih država, i Mediterana, i još dalje u svijet.

Koliko su ti odnosi bili intenzivni, čvrsti i dobri, govori pismo dubrovačkog kneza iz 1403, upućeno njegovom ambasadoru kod vojvode Sandalja Hranića. U njemu knez naglašava da bosansko plemstvo i gospoda mogu Dubrovnik smatrati svojom kućom i da im je to jasno i očito i putem onog što su doživjeli i ban Stjepan Kotromanić, i kralj Tvrtko1, i kralj Dabiša i zbor bosanskih barona. Dubrovnik je za njih i njihova kuća i sigurno utočište, i to je očito.

Priču o srednjovjekovnoj Bosni i Dubrovniku donosi Elmedina Duranović, doktor historijskih nauka sa Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu.

Urednica i autorica serijala Sanda Novosel.