Uvođenjem fiskalizacije u Semberiji ugašene hiljade zanatskih radnji

Stari zanati nekada su u semberskoj ravnici bili okosnica razvoja privrede. Danas, na prste jedne ruke mogu se nabrojati vrsni majstori zanatstva koji su uspjeli očuvati tradiciju. Razvojem industrije i uvođenjem fiskalizacije, više od 3.000 zanatskih radnji je ugašeno.

Bijeljina je nekada bila grad zanatstva i ono što je ovom gradu davalo prepoznatljiv ton. Dijelovi grada bili su sastavljeni od zanatskih, ugostiteljskih, trgovinskih radnji, preduzetništvo se širilo i taj trend se održao do uvođenja fiskalizacije.

"Nakon fiskalizacije imali smo drastičan pad broja zanatskih radnji. Uslovi rada su zaista teški, preduzetničke vode su zahtjevne, neizvjesne, ali i zahvalne. U neka vremena prije pandemije, onaj ko je volio svoj zanat ulagao je u sebe, svoju opremu, bio je bogat, samostalan ekonomski, sa sigurnom egzistencijom", kaže Mile Stević, predsjednik Zanatsko-preduzetničke komore.

Od 2.000 zanatskih radnji tek desetak njih su stare zanatske radnje. Većina od nekadašnjih zanata i zanatlija su prosto nestali, te danas rijetko ko zna čime su se tačno bavili remenar, gombar, sarač, bunardžija. Radnju sa šest decenija dugom tradicijom bavljenja užarskim zanatom, majstor Selim Šabanović naslijedio je od oca. Danas je jedini užar u sjeveroistočnoj BiH i jedan je od posljednjih zanatlija koji prkose vremenu.

"Ja sam jedini od ovih starih zanata koji još radi. Ima možda ponegdje još neki limar, ali danas je sve to industrija. Sve su to ljudi s velikim pogonima i magacinima, ali klasičnih zanatskih radnji jako teško", ističe užar Šabanović.

Tradiciju, kaže, nema ko da nastavi.

"Mladi ljudi teško ostaju na zanatima, vidite da odavde odlaze i školovani ljudi jer nemaju perspektivu. Mi smo već u nekim godinama, a i ljubav čini svoje prema zanatu pa smo tu da očuvamo neku tradiciju. Dokle ćemo uspjeti i kako, pred nama je vrijeme da se vidi."

No, ne izumiru samo stari zanati. Na tržištu rada odavno vlada deficit za zanatlijama. Upisna politika bh. obrazovnih ustanova nije usklađena sa realnim potrebama tržišta rada te doprinosi da novi kadrovi samo popunjavaju mjesta na evidencijama zavoda za zapošljavanje u BiH. Sa druge strane, nedostatak radne snage bilježi se u proizvodnim zanimanjima. Radna grupa odredila je postulate po kojima će se sprovesti upisni postupak.

"Upisnu politiku oblikuje plan razvoja, ekonomskog i suštinskog, duhovnog razvoja jedne sredine, zato ovdje treba napraviti dobar balans u tome šta treba upisati u narednoj godini, to mora biti izbalansirano spram potrebe da se obrazuje određen broj kadrova za nastavak školovanja, ali takođe da se obrazuju i određena praktična zanimanja koja su potrebna ovom tržistu rada", pojašnjava Duško Đurić, predsjednik Aktiva direktora srednjih škola regije Semberija.

Masovnog iseljavanje radne snage iz BiH u zemlje EU dovelo je do manjka na hiljade radnika u realnom sektoru. Trenutno deficitarna zanimanja su uglavnom u drvoprerađivačkoj industriji te građevinskom i zanatskom sektoru. I ugostiteljstvo bilježi manjak kuhara, a poljoprivredna proizvodnja u velikoj mjeri propada zbog manjka radne snage. U prilog tome govori i činjenica da tokom protekle godine voćari majevičkog kraja nisu uspijevali naći dovoljno radnika za berbu šljive, uprkos dnevnici od 80 maraka.

federalna.ba