Priča o nastanku čuvene pjesme “Hotel California”

Legendarni Record Plant Studios bilo je mjesto gdje su se okupljale najslavnije rock zvijezde 1970-ih, uranjajući u dekadentnu atmosferu. Sada nova knjiga “Buzz Me In – Inside the Record Plant Studios”/ “Pusti me unutra – Iza kulisa Record Plant studija”, autora Martina Portera i Davida Goggina, daje uvid u taj svijet – i tvrdi da je boravak grupe “The Eagles” u tom studiju inspirisao najpoznatiju pjesmu ovog legendarnog američkog benda, čuveni song “Hotel California”

Godine 1974., tražeći veću kreativnu autonomiju i snažniji rock zvuk, The Eagles su prekinuli saradnju sa svojim producentom iz Londona i vratili se u rodni Los Angeles, Kalifornija, gdje je Record Plant Studios, koji su osnovali legendarni audio inženjer Gary Kellgren i pronicljivi biznismen Chris Stone, nudio radikalnu alternativu. Tamo – uronjeni u opuštenu atmosferu studija, gdje je svaki aspekt rock-stil života bio ispunjen, od hotelskih apartmana do hidromasažnih kada – snimili su svoj hit album “Hotel California”.

Čak i kada su The Eagles unosili zabavu u studio, menadžeri se nisu bunili. Kako Stone primjećuje u novoj knjizi, koju je objavila izdavačka kuća Thames & Hudson: "Što duže su ostajali, to smo više novca zarađivali." Kako su se muzičari teško mogli odvojiti od studija jednom kada bi se "prijavili", nije bilo čudno što su se već godinu dana nakon izlaska naslovne pjesme počele širiti glasine da je upravo Record Plant bio "pravi" Hotel California.

Suosnivač Record Plant studija, Chris Stone, ispred Record Plant studija u Los Angelesu – nova knjiga se oslanja na njegova sjećanja i arhivu (Izvor: Arhiva Chrisa Stonea).

Knjiga "Buzz Me In – Inside the Record Plant Studios""Pusti me unutra – Iza kulisa studija Record Plant" koju su napisali iskusni muzički novinari Martin Porter i David "Mr Bonzai" Goggin, priča priču o jednom od najuspješnijih američkih studija za snimanje tokom njegovih najdekadentnijih godina – od početaka 1968. u New Yorku, gdje je snimljen “Electric Ladyland” Jimija Hendrixa, do njegovih divljih kalifornijskih inkarnacija u Los Angelesu i Sausalitu, gdje su snimane rock legende poput Fleetwood Maca, The Who i The Eaglesa.

Record Plant i njegove legendarne zabave privukle su brojne zvijezde 

Knjiga “Buzz Me In”/ Pusti me da uđem”, nazvana po lozinki koja se koristila za ulazak u studio u Los Angelesu, poziva javnost u svijet rock 'n' rolla koji je rijetko ko imao priliku vidjeti. Uz playlistu ključnih snimaka nastalih u studiju, knjiga se oslanja na memoare i arhivu Chrisa Stonea, fotografije iza kulisa i više od 100 intervjua s umjetnicima, producentima i studijskim osobljem koji su doprinijeli uspjehu Record Planta.

Tonski inženjer Gary Kellgren, na slici za miks pultom sa Jimi Hendrixom, osnovao je Record Plant zajedno sa Stoneom (Izvor: Jay Good/ Foto agencija Frank White).

Sedamdesetih godina, Porter i Goggin su došli bliže nego većina do tajnovitog svijeta iza vrata studija. "Trebale su mi godine da shvatim da je to bilo prilično posebno vrijeme," rekao je Porter za BBC. Četrdeset godina kasnije, jedna ličnost koja je preživjela taj užurbani period se izdvojila: Chris Stone, koji je na fotografiji u knjizi prikazan ispred logotipa ispisanog balon-pismom, kojeg je dizajnirao Kellgren.

"Chris Stone je bio veoma istaknut u poslu i pričao je sjajne priče," kaže Porter, koji je bio uvjeren da su Stoneova sjećanja na najluđu deceniju Record Planta vrijedna knjige. Ipak, Stone ga je stalno odbijao, insistirajući: "Priča umire sa mnom, Portere." Ali u posljednje dvije godine svog života (preminuo je 2016.), popustio je i povezao Portera s Gogginom, svojim bliskim prijateljem i PR-om, kako bi pomogli da se projekat realizuje.

Record Plant je bio poseban. "To je bilo mjesto gdje su najveće zvijezde željele ići," kaže Goggin za BBC. Bio je na čelu trke za najnovijom tehnologijom ("više traka, veći zvučnici...") i "stvorio je okruženje koje se razlikovalo od tradicionalnih, [više kliničkih] studija za snimanje."

Krajem 1960-ih i 70-ih godina, Record Plant Studios u Los Angelesu privukao je najveće muzičare iz cijelog svijeta (Izvor: Arhiva Chrisa Stonea)

Također je umjetnicima pružio više slobode od muzičkih izdavačkih kuća, stvarajući model novog načina rada koji je kasnije izvezen širom svijeta. Čarobnjak koji je pokretao ovaj novi pravac bio je Kellgren. Bio je „zabavan“, „kreativan“ i „inovativan“, kaže Porter. „Znao je kako da rukuje miksetom, napravi sjajne zvukove, ali je isto tako znao kako da napravi zabavu i prostor u kojem su umjetnici željeli da prave muziku, druže se i provode vrijeme.“

Kada su 1969. godine otvorili sestrinski studio u Los Angelesu (a još jedan u Sausalitu 1972.), pojačali su originalni koncept, stvarajući neku vrstu rock hotela, sa zajedničkim džakuzijima, sobama sa stropovima od ogledala koje su imale nadimke poput "S&M", i, u skladu s vremenom, raznim zabranjenim drogama koje su imale za cilj da ove plaćene goste zadrže što duže u studiju. "Ogledala su bila ugrađena u konzole, a pomoćnicima je naređeno da svakog jutra provjere da li je tu čist nož i slamka," kaže Porter.

Zvjezdane zabave u studijima bile su legendarne – pozivnica za otvaranje ogranka u Los Angelesu 1969. godine (na slici gore) bila je u obliku cigle (Izvor: Arhiva Chrisa Stonea)

Nije iznenađujuće da je Record Plant bio magnet za najluđe rokere, uključujući i žestokog bubnjara grupe The Who, Keitha Moona, koji je na slici u knjizi iz 1976. godine prikazan ispred tie-dye zvučno-apsorbirajućih panela studija Record Plant u Los Angelesu. Tokom jedne frustrirajuće sesije pjevanja, svaki put kada bi promašio ton, razbio bi sijalicu na plafonu, na kraju ostavivši studio u potpunom mraku.

Dok je Stone donosio poslovnu oštroumnost, Kellgren je bio kreativna snaga: ćudljiv lik koji je većinu 1970-ih proveo pod uticajem droga, a tragično je prerano preminuo 1977. godine. On je bio mozak iza teških ciglastih pozivnica za otvaranje studija u LA-u, koje su slane rok kraljevima širom svijeta, izazivajući haos u pošti. Na večer otvaranja, pozivnice otisnute sitotiskom uručene su građevinaru u odijelu koji ih je zalijepio zajedno, stvarajući upečatljiv zid slavnih.

Pjesma "Hotel California"

Radeći zajedno sa producentom Billom Szymczykom, "The Eagles" su proveli intenzivnih devet mjeseci u Record Plant studiju u Los Angelesu usavršavajući svoj album "Hotel California", čija naslovna pjesma govori o mjestu gdje možete „izaći kad god želite“, ali „nikada ne možete otići“. John Lennon je bio odličan primjer za to; proveo je u studiju gotovo pet godina, uživajući u prilici da improvizuje sa Mickom Jaggerom ili da Elton John svira na njegovom novom albumu. Upravo u Record Plantu u LA-u proveo je svoj čuveni period poznat kao „izgubljeni vikend“, a 1980. godine potpisao je autogram za recepcionerku u Record Plantu u New Yorku samo nekoliko minuta prije nego što je smrtno ranjen.

Tiffany-stakleni plafon kontrolne sobe u Sausalitu možda je inspirisao stih „Tiffany-twisted“ u pjesmi Hotel California (Izvor: Arhiva Chrisa Stonea).

Record Plant i njegove legendarne zabave privlačili su mnoge zvijezde u svoj vrtlog, pružali im sve što su željeli i držali ih pod svojom kontrolom. U knjizi Buzz Me In, Ken Caillat, producent albuma Rumours grupe Fleetwood Mac, opisuje iskustvo benda u studiju u Sausalitu kao „drogaško“ i „klaustrofobično“. U dirljivoj paraleli sa tom poznatom stihom, on kaže: „Bilo je dana kada sam osjećao da nikada neću moći otići.“ Record Plant nije imao nikakvih dilema da zadovolji svaku želju u svojoj potrazi za prodajom studijskog vremena. Na dane kada se očekivao Hendrix u studiju u New Yorku, na miksetu bi bila postavljena činija sa svježe motanim jointima.

U Sausalitu je pored kreveta Sly Stonea postavljen rezervoar sa dušikovim oksidom (gas za smijeh); u kantini studija u Los Anđelesu, Glenn Frey iz The Eaglesa napravio je dug za kockanje od 50.000 dolara (37.000 funti) igrajući pinball. Čak je i Stevie Wonder, koji je inače živio čisto, „trošio 175 dolara po satu za Studio C [LA] dok je samo igrao vazdušni hokej“. Kultura tog mjesta se osjećala već prije nego što biste ušli unutra. Na parkingu studija, Kellgren bi parkirao svoj ljubičasti Rolls-Royce sa registarskom tablicom GREED (Pohlepa) pored svog srebrnog Mercedes-Benza sa tablicom DEDUCT (Odbijanje).

John Lennon – na slici u Record Plantu sa Mickom Jaggerom i Yoko Ono – bio je redovan gost u studijima (Izvor: Bob Gruen/ www.BobGruen.com)

Album “Hotel California” je postao platinasti u decembru 1976. godine, a jeziva naslovna pjesma od šest i po minuta – sa zavodljivom mješavinom rocka, kantrija i latinskih utjecaja, uključujući flamenco-stilski uvod na gitari – zauzela je prvo mjesto na američkim top listama sljedećeg maja. Paralele između stihova i studija bile su očite Kellgrenu. „Bože moj, oni pišu o Record Plantu!“ uzviknuo je producentu Jimmyju Robinsonu.

„Roze šampanjac na ledu“- ekstravagancije Record Planta

„Topli mirisni dim koji se uzdiže kroz zrak“ podsjećao je na dim marihuane koji je ispunjavao studije, na primjer; dok se „lijepo lice“ na recepciji moglo pripisati Rose Mann, koja je usmjeravala posjetioce duž dugog otvorenog hodnika u lavirint hodnika opisanih u uvodnom stihu pjesme.

Njezin "Tiffanyjevski iskrivljeni" um mogao je biti inspirisan Tiffany-staklenim plafonom kontrolne sobe u Sausalitu, ili možda 125 vitražnih prozora u „Dvorcu“, holivudskoj vili pored Sunset Boulevarda koju je Record Plant kupio 1975. godine, gdje se Kellgren trudio stvoriti rock-palatu čiji tornjevi podsjećaju na Hotel Beverly Hills- Hotel prikazan na omotu albuma.

Keith Moon, bubnjar grupe The Who, jednom je razbio sve sijalice u studiju u Los Angelesu (Izvor: Jeffrey Mayer)

Neki zaposlenici Record Planta bili su uvjereni da je noćni menadžer Michael Gately, koji je sve puštao unutra, "noćni čovjek" u pjesmi; njegove "gospodarske odaje" označavale su sobe odmah uz hodnik od Studija C; ograđeno parkiralište studija bilo je "dvorište", gdje su zaposlenici voljeli zabavljati se. I bi li "duh" "1969." mogao podsjećati na otvorenje studija prepuno zvijezda?

Kružile su glasine da je Record Plant pravi Hotel California

Tu priču je ohrabrivao sam Kellgren, koji je shvatio da je stvaranje mita dobro za posao i, kako kaže Goggin, „sigurno nije pokušavao to zaustaviti“. Dokazi su bili uvjerljivi. „Roze šampanjac na ledu“ mogao je jednostavno biti kod za ekstravagancije Record Planta, ali „ogledala na plafonu“ su bila doslovna. Ispod stakla nalazio se ogledalo iznad kabine za vokal u Studiju C, u svakoj hotelskoj sobi straga, i – što je najvažnije – iznad velikog kreveta u sobi sa morskom temom, nazvanoj Boat Room, prostoru koji su često posjećivali The Eaglesi, a koja je imala skriveni prostor ispod kreveta-odakle je Kellgren špijunirao snimateljske sesije ispod.

Prema knjizi “Buzz Me In”/Pusti me da uđem, stihovi iz naslovne pjesme albuma imaju paralele sa Record Plant studijima (Izvor: Alamy)

The Eagles su, međutim, odbacili takve spekulacije. „Pjesma je o mračnoj strani američkog sna i o suvišku u Americi, što je nešto o čemu smo znali,“ rekao je Don Henley u intervjuu za CBS 2007. godine sa Gayle King.

„Postoji mnogo sličnosti,“ kaže Porter za BBC. „Brojne pjesme su u to vrijeme bile inspirisane mjestom gdje su se te pjesme pisale.“ Pitanje sličnosti sa atmosferom u kojoj su pjesme nastajale postavljeno je Chrisu Stoneu u knjizi. „Da li je Record Plant bio pravi Hotel California?“ Njegov odgovor glasi: „Bili smo sve što su naši klijenti željeli da budemo.“

Knjiga “Buzz Me In – Inside the Record Plant Studios”/ “Pusti me unutra – Iza kulisa Record Plant studija”/autora Martina Portera i Davida Goggina, objavljena je kod izdavača Thames & Hudson.

O čemu govori pjesma Hotel California?

Prije gotovo pedeset godina, grupa Eagles objavila je album “Hotel California” s istoimenom pjesmom. Koristeći termin kao metaforu za cjelokupno stanje američke nacije, autori pjesme Don Felder, Glenn Frey i Don Henley dotakli su se različitih tema kao što su opasnosti i zavodljivsti slave te njeni nusprodukti poput krhkih ljubavnih veza, razvoda braka i gubitka one prave, iskrene ljubavi. Dio te priče je i  opčinjenost novcem, moći, iskvarenošću cjelokupne muzičke produkcije i sl.

Cijeli album bio je zamišljen kao konceptualan, s pričom o materijalizmu, uspjehu i prolaznosti slave što je jasno vidljivo iz naslova samih pjesama na albumu: “New Kid In Town“/Novi klinac u gradu, “Life In A Fast Lane“/Život u ubrzanom tempu , “Wasted Time“/„Protraćeno vrijeme“, “The Last Resort”/Posljednja opcija itd.

Na površini, tekst pjesme prati naratora koji putuje pustinjom i stiže u raskošni hotel – “takvo lijepo mjesto” – gdje ga dočekuju luksuz, zavodljive figure i osjećaj zarobljenosti. U stvarnosti, Hotel California simbolizira privlačnost i opasnosti života u Los Angelesu, posebno unutar muzičke i celebrity industrije 1970-ih. To je mjesto gdje slava, hedonizam i iluzije zamagljuju stvarnost, a duhovna cijena uspjeha dolazi s gubitkom slobode.

Jedno od češćih pitanja vezanih uz ovu pjesmu jest: je li “Hotel California” metafora za kokain? Iako autori pjesme nikada nisu eksplicitno izjavili da je o tome riječ, brojni slušatelji godinama su tako interpretirali pjesmu.

Razlozi su višestruki. Atmosfera pjesme, osjećaj zarobljenosti i nemogućnosti bijega, kao i stihovi poput “you can check out anytime you like, but you can never leave”, podsjećaju na stanje ovisnosti. Dodatno, riječ “colitas” iz prvog stiha često se tumači kao sleng za marihuanu, što otvara prostor za tumačenje da se pjesma bavi i temom droga.

No, prema službenim tumačenjima članova benda, pjesma je metafora za iluziju američkog sna i mračnu stranu luksuza i uspjeha u Kaliforniji. To ne isključuje simboliku ovisnosti, ali je jasno da “Hotel California” nije isključivo pjesma o kokainu, već šira priča o duhovnom gubitku i zarobljenosti u svijetu prividnog uspjeha.

O Record Plant Studiju iz Los Angelesa

Record Plant Studios iz Los Angelesa jedan je od najpoznatijih i najutjecajnijih muzičkih studija u svijetu. Osnovan krajem 1960-ih, brzo je postao omiljeno mjesto za snimanje mnogih legendarnih umjetnika, poput The Eagles, Jimi Hendrixa, Fleetwood Maca i mnogih drugih. Studio je poznat po svojoj inovativnoj atmosferi i slobodi koju je pružao muzičarima, omogućavajući im da stvaraju muziku u opuštenom i kreativnom okruženju.

Record Plant nije bio samo studio za snimanje, već i mjesto gdje su se održavale legendarne zabave i gdje je kultura rock’n’rolla dobijala svoj poseban izraz. Njihova filozofija bila je da se umjetnici osjećaju kao kod kuće, što je utjecalo na kvalitet i energiju muzike koja je nastajala unutar njihovih zidova.

Osim tehničke izvrsnosti, Record Plant je poznat i po ljudima poput audio inženjera Garyja Kellgrena, koji je svojim inovacijama i kreativnošću oblikovao zvuk tog doba. Studio je ostavio dubok trag u muzičkoj industriji i postao simbol zlatnog doba rock muzike.

federalna.ba/BBC