Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja

„Učinimo mentalno zdravlje i dobrostanje za sve globalnim prioritetom“, tema je ovogodišnjeg Svjetskog dana mentalnog zdravlja. U Tuzli je ovaj Dan obilježilo Udruženje za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji TK „Feniks“. Tom prilikom je istaknut značaj podizanja svijesti o mentalnom zdravlju, kao i preduzimanja konkretnih koraka u prevenciji i liječenju mentalnih oboljenja, jer nema zdravlja bez mentalnog zdravlja.

Mentalno zdravlje Minasa Kožara narušeno je početkom rata, devedesetih, kada je prognan iz svog doma i domovine. Liječio se u inozemstvu, a po povratku u BiH pridružio se Udruženju Feniks u Tuzli i sada vodi sasvim normalan život.

„Ovdje sam našao ono što mi je nedostajalo, tretmani, psihoterapija, onda slobodu izražavanja. Ja sam čovjek koji ima troje djece, znači da sam se pored psihičkih problema uspio ostvariti u životu privatnom i uspio sam se izboriti sa psihičkim problemima tako da mogu da funkcionišem i u društvu“.

Udruženje Feniks danas ima oko 160 članova, ali su svjesni da je mnogo više onih kojima je pomoć potrebna, a ne usuđuju je potražiti.

„Jer nažalost velika je stigma prema korisnicima usluga mentalnog zdravlja i diskriminacija, pogotovo prema hroničnim, recimo sa šizofrenijom“, naglašava Vahid Đulović, predsjednik Udruženja za uzajamnu pomoć u duševnoj nevolji Feniks iz Tuzle.

Razlozi za povećanje broja osoba s narušenim mentalnim zdravljem su brojni, od siromaštva, preko ratova, prirodnih nesreća i njihove globalizacije. Primjera radi, procjene govore da je 2019.g. jedna od 8 osoba u svijetu živjela sa nekim problemom u vezi sa mentalnim zdravljem, a da je samo tokom prve godine pandemije  COVID 19  broj anksioznih i depresivnih poremećaja porastao za 25 %. Jedan od razloga za to stručnjaci vide u lošoj kriznoj komunikaciji. Stoga, pored ostalog, preporučuju:

„Obezbijediti uslove da se jasno kanalisano formulišu i građanima pruže preporuke za to kako prevazići izazove s kojima se u tom trenutku suočavaju, sve u cilju prevencije efekata koji bi se kasnije javljali“, pojašnjava psiholog Bojan Šošić.

„Jako nam je važno da šaljemo pozitivne poruke, da smanjujemo faktore rizika, kako na individualnom nivou, da jačamo svaku osobu, tako na nivou porodice. Isto tako na nivou zajednice“, istakla je neuropsihijatrica prof.dr. Esmina Avdibegović.

Duševna bolest nije zarazna, ali ravnodušnost jeste, poručili su iz Udruženja Feniks.

federalna.ba