Nikad ništa nisam vidio prvi put – Abdulah Sidran

**

Dobro je čitati ... čitati verse pjesnika čija tuga ima šape od svile i hod mačiji ... stihove pjesnika koji sanja na jeziku kojeg nema, u kući koje nema ... i kojem nije žao što će umrijeti, nego što će ostaviti Sarajevo

**

Reći Pjesnik ... Reći Abdulah Sidran. I slušati što kazuje nam versima, što pripovijeda jedno biće, jedan čovjek, poeta, tijelom odsutan, a dušom, duhom i versom prisutan. “Pedeset godina pišem, ali sam pisac postao tek onoga dana kad sam cio život i baš  sve njegove pojave i fenomene počeo tretirati kao – građu za književnost“ – kazao je jednom Pjesnik. A, vrijedi i da je građa njegove književnosti sam život, njegov, život svih nas, književnost u kojoj prepoznajemo i svoju bol, i trpnju, i zanos i sebe same ...

**

Pjesnik nam je govorio, pripovijedao, pjevao tačno i precizno, iskreno i, kako reče jedan historičar /Nihad Kreševljaković/ - „U biti Sidran je uvijek bio i ostat će naša pjesma o svijetu, zemlji, gradu, ljudima, vremenima...“. A Sidranov Nurija nam veli - Zapamti ovo zauvijek: Iskrenost nije vrlina. Iskrenost je ljepota.

Počastvovani, uživajmo u Sidranovoj iskrenosti i ljepoti versa.

**

POTOP 

Oslušni

sijedi, muklo, kosa umorne Zemlje,

u pustu maglinu seli se Svijet.

Ovo ostrvo, ovaj brisani prostor - tone.

A potonule kad budu,

u sporo sjeme pretvorene,

ove naše glave dugo će da njiše

gust, neki podzemni vjetar.

Preživjeće samo riječi

- one što ih nikad nismo izgovorili –

i po njima će, o Čudo,

dugo da se pamti naš boravak ovdje.

/“Lica“, 1968./

**

Poeziju Abdulaha Sidrana govorio glumac Edhem Edo Husić.

Korišteni su inserti iz emisija „Od trenutka do vječnosti“ i „Pjesnička antologija – Abdulah Sidran“, u produkciji Radija Bosne i Hercegovine. O Abdulahu Sidranu govorili književnici Nenad Radanović i Marko Vešović.

**

Odabrala i uredila – Selma Dizdar

Ton-majstor – Šerkan Cakić

Foto – Selma Dizdar