Nermin Tulić: Conja je bio čovjek scene, ali i čovjek za čovjeka

Odlazak Josipa Pejakovića nije samo gubitak jednog od najvećih bosanskohercegovačkih glumaca, to je i tišina koja ostaje za jednim od najupečatljivijih glasova našeg društva. U nastavku, o značaju Josipa Pejakovića, razgovaramo sa Nerminom Tulićem, filmskim i pozorišnim glumcem.

-Gospodine Tuliću, koliko smo zapravo izgubili odlaskom Josipa Pejakovića – kao umjetnika, ali i kao javne ličnosti, koja je znala jasno i glasno reći ono što mnogi nisu smjeli?-

"Nije lako govoriti o Conji, kako su ga njegovi najbliži, a i mi iz teatara smo ga tako zvali. Svi smo siromašni riječima da kažemo sve što mislimo o Conji. Ja sam imao tu sreću u životu da sam Conju upoznao tamo negde šezdeset sedme, osme godine dok je još studirao glumu u Sarajevu ovaj i pošto je to preko 50 godina ja volim reči kad se neko toliko poznaje dođe kao familija. On je stvarno bio takav čovjek, moglo mu se obratiti uvijek za savjet za bilo šta što je glumcu bilo potrebno pogotovo mladom glumcu i ne samo glumcu, običnom čovjeku. Mislim da nikada nije u životu odbio razgovor bilo s kim jer on je volio razgovarati, volio je ne samo razgovarati volio je javno nastupati. Scenu je smatrao magijom a može se vidjeti iz njegovih intervjua da je on to radio sjajno pošto je bio jedan od rijetkih glumaca koji je znao koliko riječ vrijedi. Moglo se čuti i videti da on svaku riječ naravno pod navodnim znacima ne prodaje pod istu cijenu. Neka riječ je vrijedila da malo banalizujem je vrijedila deset feninga, a neka je vrijedila lupit ću 100 maraka. Znao je da napravi i u intervjuu dramsku pauzu."

-Ima li danas neko ko bi mogao nositi tu vrstu autoriteta i uloge u društvu – ili Josip Pejaković ostaje nenadoknadiv?-

"Nenadoknadiv i kao glumac i kao čovjek. To je nevjerovatno. Falit će ovoj zemlji, falit će kulturi, falit će ljudima jer njegova riječ kada se javno oglasi je ljudima puno značila u ova nesretna i turobna vremena. Imao je tako auru da su mu ljudi vjerovali kad kaže bilo šta što se dešava oko Bosne o kojoj je najviše govorio i pisao i sve što je činio za ovu zemlju."

-Gdje je, prema vašem mišljenju, kultura danas u Bosni i Hercegovini – i koliko ona još ima snage da oblikuje društvo? -

"To je malo teško predvidjeti ali ima snage. Dolaze mladi koji će nadoknaditi ono što smo izgubili sa Pejakovićem, koji će krenuti njegovim stopama. Ima sjajnih mladih glumaca. On je ostavio dubok trag iza sebe. Malo mi je teško govoriti. Ja sam ga tolike godine poznavao. Kada mi je nekoliko puta bilo teško u životu on je među prvima stigao do mene da mi da snage."

federalna.ba