Mladi bh. umjetnici u potrazi za šansom: Umjetnost je potreba, a ne luksuz

Pred mladim glumcima, rediteljima i producentima stoji izazovan i uzbudljiv put, a pitanje sreće ili sudbine iznimno je važno, često može biti i presudno, bez obzira na neosporan kvalitet umjetnika.

Pozicija teatarskih radnika godinama je nesigurna. Reditelji, producenti, glumci strpljivo čekaju pozive za rad. Glumci se nadaju i nešto konkretnijoj stabilnosti kroz poziv u ansambl u kuću koju će napokon moći zvati krovnom.

Zaljubljeni u svoj poziv i istrajni u ljubavi koju gaje prema umjetnosti, zaposleni ili ne, svi se slažu u jednom: prilika za mlade umjetnike nema dovoljno.

„Postoje, ali ih nema dovoljno. S obzirom na to koliko mladih ima, koliko snova, koliko želja - ne postoji dovoljno prilika“, kaže glumac Dino Sarija.

U teatrskim kućama u Sarajevu broj mladih glumaca u ansamblu često se svodi na dva-tri člana ili niti jednog, kao što je slučaj s Pozorištem mladih, koje uopće nema mladih glumaca, ne računajući one koji rade honorarno po projektu.  

„To je život koji mi glumci, ali bih mogao reći slobodno i umjetnici u Bosni nekako živimo. Tačnije – preživljavamo“, ističe glumac Enes Kozličić.

„Naša akademija školuje jako dobre reditelje i rediteljice, samo što ne postoji dovoljno prilika gdje biste vidjeli te mlade ljude, koliko njih ima i šta znaju“, dodaje redateljica Ajla Bešić.

Umjetnost nije luksuz, ona je potreba, a ako umjetnici nemaju dovoljno prilika, oni ih moraju sami stvoriti, jer upravo je istrajnost umjetnika najveći oblik revolucije.

federalna.ba