Bh. pozorište u potrazi za rediteljima - potrebna strategija i podrška za razvoj

Već godinama u Bosni i Hercegovini nedostaje veći broj afirmiranih pozorišnih redatelja. Talent i volja nedvojbeno postoje, ali zbog čega nam izostaju konkretnije strategije rada?

Okupirani turbulencijama, iako nestabilni već duže vrijeme, pozorišni reditelji suočavaju se s najvećim izazovima do sada. Na pitanje, imamo li ih dovoljno? – Vedran Fajković, v. d. direktora Kamernog teatra 55, odgovara: “Imamo, i to imamo jako dobre reditelje.”

Ipak, o njihovom statusu u pozorišnim repertoarskim politikama moglo bi se diskutovati. Imati godišnji plan znači imati i viziju, a u tom polju su prije svega angažovani inovativni i otvoreni.

“Kad smo kreirali repertoar za 2025, znala sam da dolazi 30 obljetnica genocida u Srebrenici i 30 godina mira, pa sam u saradnji s teatrom iz Londona započela razgovore da radimo predstavu koja govori o Srebrenici”, kaže Maja Salkić, direktorica Sarajevskog ratnog teatra.

“Na svakog našeg reditelja dođe pet dramskih tekstova. Takav je omjer. Pogledajte ko se od naših reditelja odluči bavit teatrom i sigurno ćete se sjetiti dva-tri imena”, ističe dramski pisac Almir Imširević.

Narodno pozorište Sarajevo je u prethodnoj godini, ne uključujući reprizna izvođenja, imalo tek tri premijere čiju režiju potpisuju domaći reditelji. Identična je situacija i u SARTR-u i Pozorištu mladih. Kamerni teatar od 2022. nema javno dostupne recentne programe rada s finansijskim izvještajima. Ono što ima jeste spisak aktuelnih predstava. Na listi čak devet domaćih imena, ali svaki od njih pripada kategoriji repriza. Da pozorišta žive zahvaljujući uvozu reditelja, izgleda, nije ništa novo.

“Dvije kultne predstave u smislu onoga što znači za identitet Sarajeva - režirao ih je i i režira trenutno Kokan Mladenović. Uz dužno poštovanje prema Kokanu Mladenoviću, koji nije loš reditelj, jest prefesor režije u Beogradu, ali zašto?”, kaže Faruk Lončarević, dekan Akademije scenskih umjetnosti.

“Zašto Kokan Mladenović? Ja ću uvijek reći – a zašto da ne? Da li je to mogao neko drugi – naravno. Da li je to mogao biti domaći reditelj – apsolutno. Jednostavno su se zvijezde tako poklopile”, navodi Vedran Fajković, v.d. direktora Kamernog teatra 55.

“Pozorište nije lokalna stvar. Pričaju se velike teme, donosi se prostor razmjene slobode i empatije na sceni. Tako da on mora uzeti maha u regiji”, zaključuje Salkić.

Ne bi bilo zgoreg razviti konkretnije kulturne politike koje bi, nasuprot zahtjevima tržišta zabave, podržavale i afirmisale ozbiljan umjetnički rad.

federalna.ba