Želila sam biti dječak
Lajla Kaikčija je redateljica koja već više od dvadeset godina radi u zeničkom Bosanskom narodnom pozorištu, a sa porodicom živi u Sarajevu. Taj njen svakodnevni put je njena žrtva za sigurnost i mogućnost kontinuiranog rada. Lajla je za to vrijeme izgradila i respektabilnu karijeru, a gotovo uvijek je tema njenih predstava žena i njen položaj u društvu. Govorila je ona i o svojim kćerima, feminizmu, ponovnom pozicioniranju ženskih likova u literaturi i na filmu, da li je lakše graditi karijeru kao redateljica ili reditelj. Razmijenile smo mišljenje i o budućnosti feminizma, šta znači biti žena, šta nam je sve nametnuto, ali i o čuvarima patrijarhata.
Razgovarala: Svjetlana Živanov
Preporučeno
Patrijarhat nas tjera na savršenstvo
Jadranka Miličević je direktorica fondacije “Cure” i bez pretjerivanja mogu reći da je to jedna od najimpozant...
Treba biti kreativac i aktivista
Priča Feride Abdagić je priča tipične feministkinje po intuiciji. Udata od svoje 17 godine za ljubav svoga živ...
Roditeljstvo je beskrajno kreativno
Adisa Bašić profesorica na Filozofskom fakultetu, pjesnikinja, spisateljica, feministkinja, znana u kulturnim...
Treba imati u vidu ženski doprinos u društvu
Maša Durkalić, kaže da je knjiga Žene BiH njeno životno djelo i to zato što su ona i njene dvije prijateljice...
I sitnice su politika
Sara Arslanagić je mlada političarka i doktorantica na diplomatiji. O političnosti, etičnosti, mladima, životu...
Moja umjetnost je inherentno feministička
Sara Ristić, netom diplomirana redateljica, članica ženskog rok benda, voditeljica, kćerka je hrabra mlada žen...