Zbogom zatvori, zdravo slobodo!

Ante Jelavić, Zlatan Mijo Jelić, Glavaš, Como, Kutle,  Fazlagić, Mamić, Mamić mlađi, ovo su samo neki sa impresivne liste bjegunaca koji testiraju moć pravosuđa BiH i RH. Lista je duga da mogu osnovati stranku. Bijeg od zatvora omogućili su im političari. Mislili su na elitu, onu u svojim redova koji su krali i bogatili se. Nisu zaboravili ni  one  koji su činili ratne zločine. Sada kada su presuđeni bogati kriminalci jednoj državi nedostupni, u drugoj su slobodni i ugledni građani i to elita. Ratni zločinci umjesto iza rešetaka u jednoj zemlji, oni u drugoj heroji, pa umjesto kazne, dobiju odlikovanje. Priču o pravosudnoj potjeri bez granica i dvojnom državljanstvu kao džek potu za bjegunce.

Razmjena bjegunaca. Najpoznatija prekogranična saradnja BiH i Hrvatske. Lista bjegunaca, koji to nisu, a  koje niko ne traži. Formalno osumnjičeni ili osuđeni, suštinski slobodni. Rezervna domovina, prva ili druga, i pasoš i putovnica u ruci garant su da je pravdu moguće birati.  

“Ja nisam pobjegao u BiH i nisam bjegunac”, navodi Zdravko Mamić. 

“Ja ću se u svoje Sarajevo vratiti i ja ću opet biti sudija”, kaže Lejla Fazlagić, bivša sutkinja Općinskog suda u Sarajevu. 

“Ja nisam bjegunac, ja sam protjeran iz BiH”, navodi advokat Faruk Balijagić. 

 “Ja sam dostupan pravosuđu u svakom trenutku putem međunarodne pravne pomoći”, kaže Ante Jelavić, bivši član Predsjedništva BiH. 

 Političke, montirane i lažne optužnice aduti su kojim se bjegunci, s jedne i druge strane granice brane bježeći od krivično pravnih procesa, ali i zatvora. Sudske klupe Zoran i Zdravko Mamić zamijenili su slobodom u svom stilu, a na bh način.  

 “Znam da mi je u Hrvatskoj učinjena nepravda, da je to jedno politički montirano suđenje. Uopće ne razmišljam o tome, živim kao da ću cijeli život ostati u BiH”, dodaje Mamić. 

Isto djelo i isti princip. Zoran Mamić, bjegunac koji to tvrdi nije, pridružio se bratu u Međugorju. I pravosudno medijski spektakl je počeo. Kaznu zatvora želi izdržavati u BiH, čiji je državljanin.  
 
"Takva molba ako se podnese ona ide nadležnom sudu koji ga je sudio i taj sud je putem Ministarstva pravosuđa dužan dostavit dokumentaciju BiH, a onda nadležni sud u BiH priznaje tu presudu i kada je prizna izvršava je kao svoju. Mi u tom pravcu još nemamo zahtjev”, pojašnjava Nikola Sladoje, pomoćnik ministra pravde BiH. 

“Mamić spašava vlastitu glavu i to je legitimno. Braća Mamić  koriste rupe u zakonu, koriste svoje mogućnosti, finansijske mogućnosti i što su dvostruki državljani i na to ne da trebamo imati prigovore”, ističe advokat Anto Nobilo. 

Braća Mamići bacili su u zaborav najdugovječnijeg bjegunca

Medijske zvijezde, braća Mamići bacili su u zaborav najdugovječnijeg bjegunca. Na potjernici je više od deceniju Miroslav Kutle. U Hrvatskoj osuđen za privatizacijsku pljačku, u BiH i sada tajkun, sa zastarom presude. Recipročno, i BiH u Hrvatskoj ima svoje dugovječne bjegunce, sa dvojnim državljanstvom. Inžinjer, vojnik , bivši predsjednik i poznati bjegunac. Ante Jelavić, osumnjičen za poslijeratni kriminal i za podrivanje vojne i odbrambene moći, te zloupotrebu položaja i ovlasti u slučaju Herceg Bosna. 15 godina sobodan je čovjek. 

Novinar Domagoj Margetić kaže: “Hrvatska je odlučila ne goniti kazneno  Antu Jelavića. Zašto? Zato što se radi o visokoprofilnoj političkoj korupciji.  Ante Jelavić je bio glavni čovjek HDZ-a u BiH, time jedan  od glavnih HDZ-ovih ljudi, infrastrukture i u Hrvatskoj i BiH. Naravno da je taj novac iz hrvatskog proračuna, pazite milijardu kuna odlazio u dogovoru Zagreba i Mostara, dakle HDZ-a BiH, odlazio ilegalnim kanalima, stranačkim kanalima.” 

“Kad je čovjek u prilici da bira, to za njega nije rupa u zakonu nego zakonska mogućnost”, navodi advokat Vlado Adamović. 

Legalno na bh. teren uglavnom dolaze osumnjičenici za kriminal i korupciju. Susjedi su to nazvali utočištem ili rajem. S druge strane, i Hrvatska je utočište. Uglavnom bjeguncima počiniocima ratnih zločina te ubistava. Primjer je Zlatan Mijo Jelić, optužen za ratne zločine na području Mostara, što nije bilo prepreka  predsjedniku Zoranu Milanović da ga odlikuje. Sa bh. optužnicom i hrvatskom putovnicom na slobodi godinama.  

“Ratne zločince koji su pobjegli u Hrvatsku na sigurno  da bi izbjegli odgovornost u BiH Hrvatska štitit jer su oni dio ratne hijerarhije, agresije Republike Hrvatske prema BiH. Ti su ljudi opasni svjedoci Zagrebu ali i HDZ -u, nemojte zaboraviti da je HDZ de facto i de jure osuđen kao zločinačka organizacija u sudskom procesu hercegovačkoj šestorci zbog ratnih zločina u BiH”, dodaje Margetić. 

“Primjer, poduzetnik Tadić je recimo bio osuđen na godinu i devet mjeseci u Hrvatskoj, kao dvostruki državljanin otišao je u Bosnu i Hercegovinu, tamo mu je smanjena kazna na godinu dana, on je to platio određeni iznos novca i smatra se da je izvršio kaznu zatvora, a nije nijednog jedinoga dana bio u zatvoru”, navodi Nobilo. 

Kaznu zatvora u BiH možete i otkupiti

Dakle, kaznu zatvora u BiH možete i otkupiti. Učinio je to Drago Tadić, ali i mnogi drugi, koji su umjesto izručenja Hrvatskoj platili slobodu. A izručenje je moguće, na osnovu ovog Sporazuma između dvije države iz 2012. godine. 

Margotić navodi da je “jedini bolji vic od viceva o Muji i Hasi na Balkanu taj Ugovor o izručenju između BiH i Republike Hrvatske. To je na razini vica.” 

Sporazum omogućava izručenje počinioca krivičnih djela, ali je problem dvojno državljanstvo. Odnosno, država ne izručuje svoje državljane. I jedna i druga. 

“Ako bi htjeli biti zločesti onda bi mogli reći da veliki broj ljudi koji pripadaju toj stranci HDZ su dvostruku državljani Bosne i Hercegovine i Hrvatske, s obzirom da su oni dugo na vlasti  u Hrvatskoj očigledno  da je ako ikome   odgovara onda odgovara njima”, smatra advokat Anto Nobilo. 

“Jednostavno im rezervne domovine služe kao džoker u rukavu za izbjegavanje krivičnih sankcija pred zakonom za ono što su napravili, ali u pravilu se radi o 95 posto  tih optuženika ili osuđenika se radi o ljudima ili iz politike ili iz vojnih struktura ili tajkunsko-bankarskih struktura”, kaže novinar Domagoj Margetić. 

Pravno je moguće, a praktično izručenje je u rukama politike. Sve stoji u ladicama državnih ministara pravde, koji sudsku odluku o izručenju moraju potvrditi. 

“Imate jednu čudnu situaciju da izvršna vlast na kraju odlučuje o tome šta su sudovi odlučili. Koliko je to logično - nelogično to oni koji  se ne razumiju i teško shvataju. Ali ako onda poredate da sudije nisu državni reprezenti oni  rade u okviru države, a državu predstavljaju ministri, članovi Predsjedništva i ostalo onda je to potpuno logično”, pojašnjava advokat Vlado Adamović. 

Nikola Sladoje , pomoćnik ministra pravde BiH, kaže: “Ministar može u slučaju reciprociteta da nama jedna država ne izruči po našem zahtjevu određeno lice, ministar može recipročno da odgovori,  da kaže nećemo ni mi sada izručiti dok se ne dogovorimo da i vi nama izručite to lice koje mi potražujemo. To je u suštini ekstradicija i konačni akt ima i političku sadržinu.” 

Slučaj je to sa sutkinjom Lejlom Fazlagić, optuženom za sudjelovanje u kriminalnoj grupi povezanoj s protuzakonitom preprodajom nekretnina. I pored sudske odluke da može biti izručena, ona je na slobodi.  

“Ključni akteri u tom predmetu su Alija Delimustafić, Lejla Fazlagić i veliki broj osoba, radi se o nezakonitom preknjižavanju nekretnina. Predmet miruje još uvijek jer ne postoji mogućnost da se pokrene suđenje jer glavni akteri nisu dostupni, Lejla nije dostupna”, navodi Azhar Kalamujić, novinar CIN-a. 

Dok ih navodno traže, suštinski ih ne traže

Iz Kantonalnog suda u Sarajevu su nam potvrdili da je Fazlagić tražila da se predmet ustupi Hrvatskoj. Tužilaštvo kantona Sarajevo je to odbilo, jer ko im garantuje da nakon toga Fazlagić ne bi iz Hrvatske pobjegla u BiH. 

“Očito je da optužena Fazlagić-Pašić Lejla opstruira vođenje ovog krivičnog postupka kao što je i sigurno da bi ista nastavila sa tim opstrukcijama i ukoliko bi ovaj predmet na dalje vođenje bio ustupljen nadležnom sudu Republike Hrvatske.” 

Štetu sumnjivih radnji sutkinje Fazlagić u preknjižavanju  nekretnina plaćat će građani BiH. Nasljednik jedne od takvih zatražio je 274.400 KM naknade za štetu koju je napravila sutkinja Fazlagić preknjižavanjem imovine njegove majke.  

“Na njegovom placu koji je nezakonito preknjižen i otuđen od njegove pokojne babe sagrađen je hotel. Ta nekretnina je prodata drugoj osobi, sagrađen je hotel i on je tužio državu i kanton i dobio obeštećenje. To obeštećenje ćemo kada presuda bude konačna platiti mi građani iz budžeta”, dodaje Kalamujić. 

Fazlagić se sada bavi advokaturom, za razliku od advokata Faruka Balijagića, koji je kako tvrdi na liječenju u Hrvatskoj, a ne u bijegu.  

“Ja sam osumnjičen da sam dvojicu narkomana i narkodilera poticao da ubiju svog šefa narko kartela kojeg ja uopće ne poznajem. Riječ je o montiranoj optužnici”, tvrdi Balijagić. 

Već šest godina nedostupan je bh. pravosuđu. Tražio je tri puta da se vrati u BiH pod uslovom da ne ide u zatvor.  

“Tužilaštvo KS i Kantonalni sud nisu dopustili da se predmet ustupi Hrvatskoj  jer nemaju povjerenja u pravosudne organe Republike Hrvatske. Ja sam onda tražio da mi se sudi u BiH  da dođem dobrovoljno u BiH međutim, Sud je odbio i taj prijedlog”, kaže Balijagić. 

“Ovaj sud je stava da samo izricanjem optuženom jemstva, umjesto mjere pritvora koja je određena rješenjem vanraspravnog vijeća ne može se ostvariti svrha i omogućiti efikasno vođenje krivičnog postupka, odnosno osigurati prisustvo optuženog.” 

Pravni propisi između BiH i Hrvatske se moraju mijenjati, matrica je to nakon svakog novog slučaja bjekstva. Pa ostaju na snazi do nove potjernice. Struka navodi- rješenja su u evropskim propisima, posebno evropskog uhidbenog naloga, što bi u bh. pravosuđu bilo test za pristupanje EU. To bi značilo da se izrečena kazna u jednoj državi ne bi mogla mijenjati u drugoj, što je sada praksa, jer BiH ima niže kazne za određena krivična djela.  

“U EU ne sarađuju države, u EU sarađuju sudovi. Kada bi to uradili mi bi eliminirali politiku, napravili bi suradnju između sudova i to bi ubrzalo neku zakonitost i eliminirali bi elemenat politike iz pravosudne procedure”, ističe Nobilo. 

“Ovo je pitanje bilo postavljeno i u predpristupnim pregovorima, pred Evropskom komisijom. Ja sam tamo izlagao i naš pravni okvir za međunarodnu pravnu pomoć ocijenjen je kao vrlo dobar, e sada je druga stvar koliko se sva ta pravna sredstva koriste u postupcima, ali pravni okvir je odličan”, kaže Sladoje. 

Krivična djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina godinama su ostavljana po strani.  

“Ove osobe nisu obuhvaćene zbog različitih pogleda na karakter rata, a inače ne bi, sporazum se ni ne bi zaključio da se čekalo da se to usaglasi”, pojašnjava Sladoje. 

Pa sve dok su kriminalcima slobodni putevi preko granice, i ratni zločinci će biti mirni  i heroji.   

“Postoji dakle politički otpor tome zbog toga što to pravilo daje za pravo ratnim zločincima da koriste teritorij dvije države da se sakrivaju od pravde”, smatra novinar CIN-a Azhar Kalamujić. 

“Nemojte zaboraviti da smo mi teritorja koja je neposredno poslije rata, gdje se na udaljenosti od 50 km jedna te ista osoba glorifikuje kao narodno herojstvo vojvodstvo ne znam šta sve ne,  50 km dalje to je zločin i neprihvatljivo”, kaže Adamović. 

“Sada se njih u Hrvatskoj štiti, štiti ih se da se napokon ne osudi hijerarhija ratnih  zločina i ratnog profiterstva iz 90-ih. Ti ljudi mogu propjevati ne samo o ratnim zločinima, ratni zločini su fakat ali mogu propjevati o ratnom švercu nafte”, tvrdi Margetić. 

“Ovo su  predmeti iz prošlosti, ratni zločin, trebamo ih apsolutno riješiti ali da ne bi s tim predmetima koji uvijek imaju neko političko usijanje neku specifičnu težinu  opterećivali ovaj aktualni, sadašnji kriminal, organizirani kriminal itd. mislim da bi trebalo podijeliti na dva sporazuma “, navodi Nobilo. 

Blagodati dvojnog državljanstva problem su i sa Srbijom, zemljom maticom većine ratnih zločinaca, a koji su u istoj našli utočište. U tom trouglu BiH postala je žrtvom sistema koji štiteći svoje kriminalce i ratne zločince od suverene države prave državu slučaj i oazu za bjegunce. Pa dok ih navodno traže, suštinski ih ne traže.  

federalna.ba