Zašto je sporan spomenik na Kazanima?

I dok su jedni za to da se na spomeniku ispišu imena svih žrtava i ko ih je ubio, drugi se tome protive, jer se tačan broj stradalih civila na Kazanima još se ne zna. Da li treba staviti krst i koristiti ćirilicu, velika je dilema budući da sve žrtve nisu iste nacionalnosti. Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić, odmah po preuzimanju dužnosti, obećala je da će spomenik biti izgrađen, ne očekujući ovoliko negativnih reakcija:

„Kako bi izgledala ploča na kojoj bismo napisali 14 osuđenih lica i 17 žrtava zločina“.

Među prvima su se oglasili iz Udruženja žrtava iz Republike Srpske i poručili da je predloženi izgled spomenika na Kazanima uvredljiv za srpski narod.  Predsjednik Odbora za zaštitu prava Srba u Federaciji Đorđe Radanović:

„Neprihvatljivo je da spomenik Srbima bude ispisan na latinici, bez pravoslavnih obilježja i bez natpisa koje te ljude ubio.“

Još 2012. godine, sada već pokojni Svetozar Pudarić, potpredsjednik Federacije, predložio je izgradnju spomenika. Izdvojio je čak i novčana sredstva koja je prebacio Gradu Sarajevo, ali se nakon toga ništa nije desilo. Pudarićev nasljednik na toj poziciji Milan Dunović godinama podržava ovu ideju, te je izrazio spremnost da finansira izgradnju pristupne staze i spomen-ploče. Sarajevo se ovim izdiglo iznad politikantstva, mržnje i primitivizma. Kao što insistiramo na sjećanju na žrtve zločina Vojske Republike Srpske i HVO-a, tako moramo prihvatiti istinu o Kazanima i suočiti se sa zločinima Mušana Topalovića Cace i osuđenih članova 10. brdske brigade, te pružiti ruku izvinjenja članovima porodica ubijenih. Samo tako će naša borba protiv agresora biti potpuno čista, kakva je i bila.

Istine radi, a prema podacima Instituta za nestale Bosne i Hercegovine, u jami Kazani izvršene su tri ekshumacije, a tokom pretraživanja pronađeni su posmrtni ostaci ukupno 28 žrtava, od kojih je do sada identificirano njih 21. Glasnogovornica Instituta Emza Fazlić:

„Ekshumirani su posmrtni ostaci šest žena i 15 muškaraca, starosne dobi od 20 do 70 godina.“

Jamu Kazani na obroncima Trebevića pretraživala je u dva navrata i Komisija za traženje nestalih Republike Srpske. Godine 2000. pronađeni su posmrtni ostaci jedne žrtve koja nije identificirana, a godinu dana kasnije također je pronađeno više fragmenata skeletnih ostataka najmanje jednog tijela. Žrtve su ubijali i mučili vojnici Desete brdske brigade pod komandom Mušana Topalovića Cace. Novinar Đuro Kozar:

„Caco ne može biti nikakav heroj, nego ratni zločinac. Čak je i prilikom hapšenja sa svojim pomagačima ubio devetoricu mladih policajaca, što je potreslo cijeli grad; i da nije tada ubijen, Topalović bi krivično odgovarao za svoja zlodjela.“

Kolega Đuro Kozar podsjeća da su tokom i neposredno nakon rata odgovorni u predmetu "Kazani" procesuirani i da je njih 14 pravosnažno osuđeno:

„Izvještavao sam sa suđenja u Vojnom sudu u Sarajevu i oni su  priznali da im je komandant Caco naređivao ubijanje civila.“

Svima je suđeno za svirepa ubistva, Samir Bejtić je jedini optužen za ratne zločine, a četvrto suđenje još traje.