Zahtjevi bh. proizvođača na čekanju: Minimalna ulaganja u domaću proizvodnju

Dok Bosna i Hercegovina daje ogroman novac da uveze sve i svašta, za to vrijeme domaća proizvodnja bačena je na koljena i u nju se skoro ništa ne ulaže. Bh. farmeri mogu, gotovo u potpunosti, zadovoljiti potrebe domaćeg  tržišta, no, glavna im je prepreka prekomjerni uvoz i nedostatak zaštite domaće proizvodnje.

Mladen Lazić jedan je od najvećih proizvođača u Bosni i Hercegovini

Na 30 hektara obradive površine zasnovao je proizvodnju povrća, od čega se 5 hektara nalazi pod plastenicima. Proizvodnja je organizovana, i to je tvrdi Lazić, jedini garant opstanka u vrijeme kada je plasman domaće robe gotovo nemoguć.

"Što se tiče pijaca, od početka pandemije, marta prošle godine, jako je loša potražnja. Kao proizvođač ne mogu se puno pouzdati na plasman robe na kvantaškoj pijaci, to su trenutna potraživanja deficitarnih roba i mora se nešto raditi. Evo već su Vlada RS i Privredna komora BiH preduzeli aktivnosti da se riješi višak poljoprivrednih proizvoda sa domaćeg tržišta."

"Imali smo godinu koja je bila izuzetno teška, gdje smo se morali oslanjati na domaće prerađivačke kapacitete. Vi znate da je proljetos bilo pitnje hoćemo li imati dovoljno hljeba? Hoćemo li imati dovoljno prehrambenih artikala za dalji život. Ne smijemo naše građane ostaviti bez hrane i zato dajemo prednost organizovanoj proizvodnji", ističe pomoćnik ministra poljoprivrede RS Zoran Maletić.

Bez kapaciteta otkupa domaćeg

No, sve to ostaje mrtvo slovo na papiru. Bh. prerađivači nemaju kapacitete da otkupe sav domaći rod, a izvoz je jako slab. Istovremeno, uvozi se nekontrolisano, te je tržišnih viškova mnogo. Najveći broj domaćih proizvođača, proizvodi po slobodnoj procjeni i prepušten je na milost i nemilost nakupcima i pijaci.

"Ova proizvodnja sva ide na pijacu. Nemam ništa ugovorene proizvodnje, sve je na slobodnom tržištu. Još smo i 'sitni' za neke velike markete, ova površina je za njih je još mala, a za industrijsku preradu njima nije interesantno, jer je skupa i jeftinije im je sa otvorenog", mišljenja je proizvođač Rajo Kojić.

Proizvodnja neizvjesna

Ni sigurnog tržišta, ni robnih rezervi. Proizvodnja je, kažu farmeri, skupa, teška i neizvjesna.  

"Vidjeli ste mart 2020. godine kada smo ostali bez uvoza 7 dana i sve količine hrane u BiH su se razgrabile, to dokazuje da mi nemamo robne rezerve, nemamo sistem koji može da isprati sistem 60 dana zatvaranja granica i mislim da Vlada BiH mora da napravi robne rezerve uz dogovor sa proizvođačima, otkupljivačima, prerađivačima domaćih proizvoda, s obzirom da se zna da Bosna i Hercegovina uvozi 70% hrane za domaće stanovništvo, a domaći proizvođači to mogu proizvesti. Možemo se organizovati i dosta proizvesti, samo uz podršku vlasti", smatra proizvođač Mladen Lazić.

Nedostaje podrška vlasti

Problem plasmana i niskih cijena i neredovnih podsticaja, ugasio je, barem kada je riječ o najvećoj bh. žitnici, čak 60 odsto gazdinstvava. Za mjesec dana trebala bi početi velika proljetna sjetva, a repromaterijal je već poskupio od 30- 50 odsto.

"Repromaterijal direktno vezan za proizvodnju je skočio: Đubrivo od 20-50 %,  što se tiče folija od 50 do 100%, sjemenski materijal oko 5%. Međutim sjemena nema s obzirom da svjetski lobiji prate situaciju i nisu uopšte poslali u BiH dovoljne količine. Kako u takvoj situaciji napraviti plan i sjetve za ovu godinu? Teško, mi se nadamo, a kroz tu nadu već godinama propadamo", dodao je Lazić.

Osloniti se na vlastite kapacitete

Zaštititi domaću proizvodnju smanjenjem uvoza, kroz uvođenje carina i prelevmana. Dati mogućnost i priliku domaćim proizvođačima da rade i žive od svog rada, a za bh. stanovništvo proizvode kvalitetno i domaće -zahtjevi su koje farmeri traže godinama. Do danas, nijedan im nije ispunjen.

federalna.ba/Ivana Đurđević - Bajić