Vještice, magija i ćudljivi gotički momci: Vaš vodič kroz svih 37 pjesama Eurosonga

Eurovizijsko takmičenje 2025. godine počinje u nedjelju uz "paradu tirkiznog tepiha" na kojoj će učestvovati takmičari iz svih 37 zemalja.

Ali pravo polufinalno veče na rasporedu je zapravo večeras, kada će prilikom glasanja pet zemalja bez ceremonije biti izbačeno.

Još šest zemalja izgubiće svoje mjesto u drugom polufinalu u četvrtak, prije nego što se Veliko finale održi u Bazelu, Švicarska, u subotu, 17. maja.

Ovogodišnji učesnici uključuju dva povratnika, jednog profesionalnog operskog pjevača, seksualne insinuacije i plesni hit o mrtvom svemirskom psu.

Prema trenutnim kladioničarskim koeficijentima, najizgledniji pobjednici Eurosonga 2025. godine su:

1. Švedska – Trio KAJ sa pjesmom "Bara Bada Bastu" trenutno vodi u kladioničarskim koeficijentima. Njihova pjesma, koja slavi finsku saunu, postigla je značajan uspjeh na Spotifyju s više od 20 miliona streamova.
2. Austrija – Johannes Pietsch (JJ) sa baladom "Wasted Love" brzo je postao favorit kladioničara. Njegova pjesma kombinira pop i operu, a kladioničari mu daju 22,2% šanse za pobjedu. 
3. Francuska – Louane će predstavljati svoju zemlju s emotivnom baladom "Maman", posvećenom njenoj preminuloj majci. Njena pjesma stekla je veliki interes i sada je među favoritima s 14,3% šanse za pobjedu. 
4. Izrael – Yuval Raphael sa pjesmom "New Day Will Rise" također je među favoritima, s 15,4% šanse za pobjedu. 

Ostale zemlje poput Nizozemske, Belgije, Estonije i Finske također imaju jake nastupe, ali trenutno se ne nalaze među vodećim favoritima.

Važno je napomenuti da Eurosong često donosi iznenađenja, a konačni rezultat ovisi o brojnim faktorima, uključujući izvedbu na večeri finala, raspored nastupa i reakcije publike.

Švicarska i Velika petorka (Big 5) koju čine Njemačka, Francuska, Italija, Španija i Velika Britanija prekvalifikovane su za finale 17. maja.

BiH nema predstavnika na Eurosongu već devet godina, uglavnom iz finansijskih razloga.  Što se tiče zemalja iz naše regije, takmiče se Hrvatska, Crna Gora i Srbija.

Eurosong se održava u St. Jakobshalle, a voditelji ceremonije su Hazel Brugger, Michelle Hunziker i Sandra Studer.

Da biste se lakše pripremili, muzički dopisnik BBC-ija Mark Savage sastavio je vodič kroz svih 37 pjesama na takmičenju.

Ekscentrični pop hitovi s jakim ritmom i energijom 

S lijeva na desno: JJ, Remember Monday i KAJ (Izvor: Pavla Hrtmanova/BBC/Alma Bengtsson) 

Pobijedili ili izgubili, britanski predstavnici Remember Monday su novinarima već dali savršen naslov zahvaljujući imenu svoje pjesme: "Šta se, do đavola, upravo desilo?"

To je pojačana, energična pop himna koja bira najbolje dijelove od Queena, Andrewa Lloyda Webbera i Beatlesa, vjerovatno s ciljem da podsjeti glasače na bogato britansko muzičko naslijeđe.

Sa osam promjena tempa, pjesma bi mogla biti zbunjujuća za publiku, ali zapanjujuće harmonije benda i njihov sjajan šarm mogli bi ih dovesti do finala.

Ključno je da pjesma izbjegava evrovizijske klišee – neumoljive dens himne i balade na vjetrovitim liticama – što je nešto što Remember Monday dijele sa ovogodišnjim favoritima.

Na vrhu su švedski predstavnici KAJ, čija pjesma Bara Bada Bastu slavi iscjeljujuću moć saune, uz plesače u kratkim peškirima.

Nevjerovatno zarazna, pjesma je osvojila simpatije Bjorna Ulvaeusa iz Abbe, koji je priznaje da je pjevuši dok se znoji u svojoj privatnoj sauni. Naravno.

Ozbiljna konkurencija dolazi iz Austrije – pjevač JJ i njegova operna balada Wasted Love.

To je već dobro poznata priča o neuzvraćenoj ljubavi, koja koristi njegovu obuku kao kontra-tenora, prije nego što neočekivano prelazi u tehno sekciju.

Jedan je od favorita kod kladionica, ali mu je slabost to što zvuči slično prošlogodišnjem pobjedniku, Nemu.

Po nečemu sasvim drugačija je irska pjesma Laika Party – trance-pop himna iz 90-ih o psu kojeg je Rusija poslala u svemir i tamo ostavila da umre.

Pjevačica Emmy pokušava izvući nadu iz tragične priče, ali uprkos živahnoj izvedbi, pjesma ostavlja pomalo turoban dojam.

Mnogo je prijatnija za slušanje pjesma Laure Thorn iz Luksemburga – La Poupée Monte Le Son, koja se oslanja na pjesmu Poupée De Cire, Poupée De Son, pobjednički hit France Gall iz 1965. godine.

Dok je original govorio o "modnoj lutki" kojom upravlja autor pjesme Serge Gainsbourg, Thornin odgovor govori o preuzimanju kontrole.

„Ako misliš da me muškarac poput tebe može manipulisati, vrati se svojoj mami“, poručuje oštro. Auh!

"Ostale  zemlje koje se dodvoravaju/ulizuju  Italiji"

Tommy Cash i Gabry Ponte predstavljat će Estoniju i San Marino odajući počast talijanskoj kulturi (Izvor: ERR/Sarah Louise Bennett)

Rim se sigurno crveni. Ove godine na takmičenju su ne jedna, već dvije pjesme koje slave živopisnu kulturu Il Bel Paese (Lijepe Zemlje – Italije).

Prva dolazi, nimalo iznenađujuće, iz San Marina – nezavisne mikrodržave smještene unutar sjeverne-centralne Italije.

Pjesma nosi naziv Tutta L’Italia, i slavi sve – od fudbalske reprezentacije te zemlje i njenih vinograda, do Mona Lise (pod njenim italijanskim imenom Gioconda).

Autor pjesme je Gabry Ponte – jedan od umova iza hita Blue (Da Ba Dee) grupe Eiffel 65. Riječ je o laganoj, ali zabavnoj kombinaciji dens ritmova, tradicionalne harmonike i narodnih plesova iz Kalabrije.

Ipak, scenski nastup bi mogao biti slabija tačka – Gabry je izoliran iza DJ pulta, dok pjevači, koji iz nekog razloga žele ostati anonimni, skrivaju lica maskama.

Još upečatljivija, ali svakako i znatno luđa, je estonska pjesma Espresso Macchiato.

Izvodi je Tommy Cash (jedini učesnik Evrovizije koji je sarađivao s Charli XCX), a riječ je o karikaturi italijanskih stereotipa s dozom simpatije, uz nezaboravan stih:
"Život je kao špageti – tvrd je dok ga ne skuhaš."

Dvosmoslenosti i insinuacije

S lijeva na desno: Go-Jo, Erika Vikman i Miriana Conte (Izvor: Sarah Louise Bennett /Alma Bengtsson)

Pokušavam da se odreknem seksualnih dvosmislenosti, ali Eurovizija mi to otežava, kaže BBC-ijev muzički dopisnik Mark Savage.

Trojica izvođača pokušavaju da provuku prljavštinu (ili „smut“) mimo cenzure, a predvodi ih Miriana Conte s Malte, sa pulsirajućim klupskim hitom Serving.

U originalnoj verziji, refren se vrtio oko fraze "serving kant" – riječ kant na malteškom znači "pjevanje", ali je i homofon za jednu englesku riječ koja sigurno ne znači pjevanje.

Radi se o referenci na poznatu frazu iz drag / ballroom kulture; ali nekoliko zemalja se požalilo da pjesma krši emitovane smjernice, što je dovelo do hitne prerade.

Ako je cilj bio da se privuče pažnja medija – uspjeli su. A sada kada je Miriana ima, ne pušta je.

Nastup, koji uključuje džinovsku disko kuglu smještenu između dva crvena usana, potpuno je pretjeran (u najboljem smislu), a Miriana ima glas za poželjeti. Šteta što je pjesma prepuna klišea iz evropopa.

Još jedan takmičar koji se igra sa dvosmislenostima je Go-Jo iz Australije, koji nas poziva da "uzmemo gutljaj" milkšejka iz njegove "posebne čaše". Tumačite to kako želite, ali ja lično ne bih ulazio u njegov kamion za sladoled.

Uz dašak razuzdanog disko funka u stilu Electric Six, pjesma Milkshake Man dovoljno je "ukusna" da Australiji obezbijedi povratak u finale, nakon što su prošle godine stigli samo do polufinala.

Na kraju, tu je i Erika Vikman iz Finske, čija pjesma Ich Komme (na njemačkom: "Dolazim") nosi etiketu "radosne poruke užitka, ekstaze i stanja transa".

Strukturom oponaša ritmične stvarnosti vođenja ljubavi, podsjećajući na legendarne gej himne poput Your Disco Needs You od Kylie Minogue i Hot Stuff od Donne Summer – a završava tako što Erika "odleti u nebo" jašući ogromni zlatni mikrofon, koji svakako nije simbolična zamjena za falus.

Tri pjesme inspirirane rakom

S lijeva na desno: Louane, Klemen i Kyle Alessandro (Izvor:  FranceTelevisions /Sarah Louise Bennett)

Malo toga u životu je razornije od rečenice: „Bojim se da je rak.“

Ova bolest će pogoditi jednog od dvoje nas, i iako su stope preživljavanja znatno poboljšane, njen uticaj može biti razoran.

Ove godine, čak troje takmičara na Evroviziji imali su lični susret s rakom, što je inspirisalo pjesme neuporedive tuge i duboke introspekcije.

Francuska pjevačica Louane to najbolje prikazuje. Njena pjesma Maman je intiman razgovor s njenom majkom, koja je preminula kada je Louane imala samo 17 godina.

Kroz tri strofe, Louane opisuje "prazninu" koju je osjećala, i kako je taj prostor ispunjavala lošim ponašanjem i besmislenim ljubavnim vezama. No, kako pjesma napreduje, ona svojoj majci govori da se smirila i pronašla smisao... tako što je i sama postala majka.

Pjeva je predivno, s mješavinom tuge i snage. A kada se u posljednjim trenucima pjesme pojavi glas njene kćerke, teško je ostati ravnodušan.

U Norveškoj, Kyle Alessandro, 19-godišnjak, podijelio je sličnu priču. Njegovoj majci je dijagnosticiran rak u jesen 2023. godine. Srećom, sada je u remisiji, ali nešto što mu je rekla tokom liječenja inspirisalo je njegovu evrovizijsku pjesmu: „Nikada ne gubi svoje svjetlo.“

Kyle je tu frazu pretočio u snažnu pop pjesmu o prevazilaženju nedaća. „Ništa me više ne može spaliti,“ pjeva. „Ja sam svoje vlastito svjetlo.“

Klemen Slakonja, s druge strane, komičar je najpoznatiji u Sloveniji po svojim imitacijama Donalda Trumpa i Vladimira Putina – ali njegova balada How Much Time Do We Have Left (Koliko nam je još vremena ostalo) napisana je nakon što je njegovoj supruzi, glumici Mojci Fatur, dijagnosticiran rak koštane srži.

Dok pjeva, Klemenu plesači podižu u zrak i drže ga naopako, kako bi prikazali dezorijentaciju koju je porodica osjetila.

„Kada je pročitala dijagnozu, naš svijet se okrenuo naglavačke i osjetio sam onaj nalet krvi u glavi – isti onaj koji osjetim svaki put kada sam naopako tokom nastupa,“ rekao je za Eurovision World.

Suprotno svim prognozama, Mojca je preživjela, i pridružuje mu se na sceni na Evroviziji. To je duboko intiman i dirljiv trenutak.

Plesni hitovi

S lijeva na desno: Red Sebastian, Melody i Væb (Izvor: Sarah Louise Bennett/Valero Rioja/ Alma Bengtsson)

Slušajući ovogodišnji sastav, čini se kao da su takmičari svi čuli Cascadina hit Evacuate the Dancefloor i pomislili: „Ne, hvala, dobro smo.“

Svuda su prisutni klupski hitovi, a Belgijanac Red Sebastian (nazvan po raku iz Malene sirene, blagoslovljen njime) šalje cijelu pjesmu o ljubavi i oslobođenju na cijeloj noćnoj rave zabavi.

"Gdje riječi nisu potrebne da osjetiš povezanost / Gdje satovi nikada ne kucaju i gdje je ljubav završni trenutak."

Omiljen među fanovima, elementi rave-a iz 90-ih u pjesmi Strobe Lights djeluju pomalo zastarjelo, ali njegova pažljivo koreografisana izvedba je pravi užitak.

Danska Sissal koristi sličan zvuk, sa retro Euro-bopom pod nazivom Hallucination koji bez truda podsjeća na dvostruku Evrovizijsku pobjednicu Loreen.

Sissal je rekla da joj je najveći cilj bio da publika osjeti da ne može sjediti tokom pjesme. Misija ostvarena.

Njemačka, s druge strane, pokušava da postigne veliki uspjeh sa Baller, super-zaraznim trance himnom koja ne bi zvučala čudno u berlinskom superklubu Berghain.

Izvode je austrijski brat i sestra Abor & Tynna, a trenutno su zaglavili u sredini polja, nakon što je Tynna dobila laringitis, oduzimajući im priliku da oduševe fanove na raznim predpartijima Evrovizije. Ali sada kada se oporavila, pjesma bi mogla da se popne na rang-liste.

To je manje vjerovatno za Væb, odnosno islandski Jedward. Njihova energična dance-rap pjesma Róa govori o veslanju od Islanda do Farskih Ostrva, "jer bez obzira na to što se dešava u životu, jednostavno nastaviš veslati kroz talase."

Nažalost, nije toliko duboka koliko zvuči.

Španska zvijezda Melody ima bolju sreću sa pjesmom Esa Diva, pumpajućim house hitom sa daškom flamenco gitare, koja dokumentuje njen put do slave.

Azerbejdžanski Mamagama idu potpuno Maroon 5 sa pjesmom Run With U, glatkom pop pjesmom koja je podignuta svjetlucavim rifom na saz-u – dugom instrumentu sličnom luti.

"Postimigrantski pop"

S lijeva na desno: Shkodra Elektronike, Claude i Klavdia (Izvor: Sarah Louise Bennett/Alma Bengtsson)

OK, pa sam ukrao ovaj opis od Shkodra Elektronike.

Oni su albanski duo koji žive u Italiji, a spajaju etničku muziku svog rodnog grada, Shkodre, s progresivnim elektronskim zvukom.

Njihova pjesma Zjerm (Vatra) zamišlja vrijeme kada bi međukulturno razumijevanje dovelo do mira i harmonije – svijet bez potrebe za vojnicima i hitnim pomoći, i gdje bi "ulje mirisalo na jorgovan" (ne, ni ja to nisam shvatio).

Grčko takmičenje, Asteromáta, također je ukorijenjeno u historiji i sjećanju, jer Klavdia opisuje nepoderivu vezu koju izbjeglice imaju sa svojom domovinom.

"Čak i ako preplove mora / Nikada neće zaboraviti svetu zemlju koju su zvali domom," pjeva ona, u očaravajućoj baladi koja spaja tradicionalne grčke i pontijske elemente sa uzlaznim gudačima.

Nizozemski pjevač Claude uzima veseliji pristup. Kao izbjeglica iz krvavog građanskog rata u Demokratskoj Republici Kongo, preselio se u Nizozemsku sa devet godina i zaljubio u Evroviziju dok je čekao u izbjegličkom centru.

Njegova pjesma, C'est La Vie, je tribute njegovoj mami, koja ga je naučila da vidi pozitivne strane njihove situacije.

Puna slobode i radosti, kombinira elemente chansona i francusko-karipskog zouka, i čini se da će zauzeti mjesto u prvih 10.

Vještice, magija i ćudljivi gotički momci

S lijeva na desno: Theo Evan, Justyna Steczkowska i Marko Bošnjak (Izvor: Sarah Louise Bennett/Alma Bengtsson)

Uspjeh "gotičke gremlinske vještice" Bambie Thug na prošlogodišnjoj Evroviziji prizvao je pravu skupinu imitatora 2025. godine.

Uspjeh "gotske gremlinske vještice" Bambie Thug na prošlogodišnjoj Eurosongu stvorio je pravu skupinu imitatora 2025. godine. Poljska pjevačica Justyna Steczkowska, koja predstavlja svoju zemlju po drugi put, čak uključuje slavensku magičnu čaroliju u svojoj pjesmi Gaja - prizivajući duh majke Zemlje da je "očisti" od toksične veze.

To je prikladno intenzivan nastup, s Justynom koja pjeva duge, produžene note i svira bijesni solo na violini, prije nego što je obješena o rogove na paru užadi.

Kakav trenutak za biti živ

Marko Bošnjak, s druge strane, sprema Otrovni kolač da ga posluži svojim mučiteljima - prije svega ljudima koji su ga zasuli homofobnim mržnjama nakon što je izabran da predstavlja Hrvatsku..

Kritike su bile toliko intenzivne da je izgubio glas i nije mogao napustiti kuću pet dana.

Njegova pjesma je prikladno melodramatična, prepuna grlenih sintisajzera i jezivih dječjih skandiranja. Malo je preuveličano, ali bi ipak trebalo proći u finale.

S druge strane, latvijska grupa Tautumeitas uzima suptilniji pristup, a njihova pjesma Bur Man Laimi prevodi se kao "himna za sreću".

Podsjeća na Bjork i Enyu, a preklapajuće narodne harmonije temelje se na tradicionalnim latvijskim vjenčanim pjesmama, što je čini jednim od najsvježijih nastupa ove godine. Bojim se da bi mogla biti previše suptilna da bi dobro prošla na glasanju.

Još misteriozniji je Theo Evan, Kiparov odgovor na Nicka Jonasa. Tekst njegove pjesme Shh je zagonetka, koju je napisala bivša teniserka Elke Tiel, čija će "skrivena istina biti otkrivena tek na eurovizijskoj pozornici".

Svoj nastup otvara smješten između dva komada skele u rekreaciji poznate skice Vitruvijanskog čovjeka Leonarda da Vincija.

Shh je jedna od mnogih gotičkih pop pjesama, koje izvode zamišljeni mladi muškarci sa zanimljivim frizurama.

Među najboljima je Kiss Kiss Goodbye, češkog izvođača Adonxs, koji skače s anđeoskog falseta u uznemirujući bariton dok se suočava sa svojim odsutnim ocem.

Litvanska grupa Katarsis predstavlja zanimljiv eksperiment, sa namjerno depresivnom rock pjesmom koja tvrdi "temelji svega su počeli truliti".

Među najboljima je Kiss Kiss Goodbye češkog sastava Adonxs, koji se obrušava s anđeoskog falseta na uznemirujući bariton dok se suočava sa svojim odsutnim ocem.

Litvanski bend Katarsis zanimljiv je eksperiment s namjerno pesimističnom rock pjesmom koja izjavljuje da su "temelji svega počeli trunuti".

Pjesma Tavo Akys (tvoje oči) raste do snažnog vrhunca, ali teško je vidjeti da će osvojiti glasove, osim ako Evrovizija iznenada ne privuče publiku depresivnih emo tinejdžera.

Na kraju, tu su armenska pjevačica Parg, sa pjesmom inspiriranom Imagine Dragons, Survivor, i srpski Princ, čija je prekomplicirana balada nazvana Mila.

Oba izvođača ulažu cijelo svoje srce, ali pjesme nisu dovoljno snažne da prežive polufinala.

Povratak rock zvuka iz 70-ih

S lijeva na desno: Lucio Corsi, Napa i Ziferblat

S lijeva na desno: Lucio Corsi, Napa i Ziferblat (Izvor: Getty images/Sarah Louise Bennett)

Četiri godine nakon pobjede grupe Måneskin, rokerski preporod na Evroviziji i dalje nezaustavljivo traje.

Italija se ponovo vraća u igru, ovoga puta zahvaljujući Luciju Corsiju – zamislite Davida Bowieja kao Pierrota – i njegovoj glam rock baladi Volevo Essere Un Duro (Htio sam biti frajer).

To je nježna himna za sve one koji se osjećaju kao da ne pripadaju, u kojoj Lucio opisuje kako je bio zlostavljan kao dijete i kako je naučio prihvatiti svoju krhkost. U jednom trenutku pjeva: „Umjesto zvijezde, [ja sam] samo kihanje.“

To je bezvremenski komad kantautorstva koji uspijeva ostvariti onaj ključni evrovizijski trik – da zvuči istovremeno novo i poznato.

Portugalski indie bend Napa također nosi prizvuk 70-ih, prizivajući duh Paula McCartneyja i grupe Wings u svojoj nježnoj rock baladi Deslocado (Izvan mjesta).

To je još jedna pjesma o migraciji, napisana nakon što je bend bio primoran preseliti se s Madeire na portugalsko kopno zbog ekonomske krize.

„Iako smo ovdje već nekoliko godina, uvijek imamo tu želju da se vratimo, i onu tjeskobu zbog rastanka s porodicom,“ rekao je pjevač Guilherme Gomes.

I na kraju, ali ne manje važno, tu je ukrajinski bend Ziferblat, koji nastavlja nevjerovatan niz kvalitetnih nastupa iz Ukrajine – usred rata s Rusijom.

Njihova pjesma Bird Of Pray je neočekivana mješavina novog vala iz 70-ih (poput grupe The Cars), cvrkuta ptica i gitarističkog riffa iz pjesme Sweet Dreams My LA Ex od Rachel Stevens – dok su stihovi puni nade za miran ponovni susret s voljenima.

Balade

S lijeva na desno: Yuval Raphael, Nina Žižić i Zoë Më (Izvor: Shai Franco/Sarah Louise Bennett/Maurice Haas)

Gdje bi Eurovizija bila bez crnokose žene koja urla u ventilator postavljen na "uragan"?

Izrael ima dugu tradiciju u toj kategoriji, a standard ponovno postavlja pjesmom New Day Will Rise, melankoličnom klavirskom baladom otpjevanom na engleskom, francuskom i hebrejskom jeziku.

Pjesmu izvodi Yuval Raphael, 24-godišnjakinja koja je jedva izvukla živu glavu na muzičkom festivalu Nova 2023. godine, gdje je napad od strane Hamasa odnio živote 378 ljudi i pokrenuo aktuelnu izraelsku ofanzivu u Gazi.

Teško je ne protumačiti njene stihove kao odgovor na te događaje – "svi plaču, ne plači sam/a". Zbog toga njeno učešće nije izazvalo istu razinu kritika kao prošlogodišnja predstavnica Eden Golan.

To se, međutim, ne može reći za predstavnicu Gruzije, Mariam Shengelia, koja je izviždana tokom nastupa prije Evrovizije zbog navodne podrške autoritarnoj, proruskoj, anti-LGBT vladajućoj stranci Georgian Dream.

Shengelia je negirala te optužbe, ističući da njena pjesma – snažna, kvazi-militaristička balada pod nazivom Freedom (Sloboda) – govori o "slobodi izbora, slobodi da voliš, slobodi da živiš kako želiš".

„Nikakva fabrikovana mržnja to neće promijeniti,“ izjavila je za evrovizijski fan sajt Wiwibloggs.

Crnogorska predstavnica Nina Žižić bavi se temom nasilja u porodici u pjesmi Dobrodošli, zamišljenoj i sofisticiranoj orkestarskoj baladi.

Pjevačica, koja je na Evroviziji nastupila i 2013. godine s neobičnim "cyborg popom" Igranka, ovaj put izvodi stihove s velikom strašću i iskrenošću, ali pjesma nekako nikad ne dosegne svoj puni emotivni potencijal.

Na kraju, tu su i aktuelni šampioni Švicarska, koje predstavlja 24-godišnja Zoë Më, koja sebe opisuje kao „malu vilu“.

U skladu s tim, njena autorska pjesma Voyage je nježna poput vilinskih krila, sa tihim molbama za dobrotu i međusobno razumijevanje.

Kao članica „velike petorke“, Švicarska se automatski kvalifikuje za finale, a ova pjesma djeluje kao ugodna oaza mira usred parnih sauna, gotik frizura i provokativnih dvosmislenosti.

Ali to je Evrovizija – tu ima svega. 

federalna.ba/BBC