Viaduct nije jedini - je li vrijeme da se pravosuđe uključi?

Vijeće ministara ni na posljednjoj sjednici nije donijelo rješenje o isplati duga od 110 miliona maraka firmi Viaduct. Dok dug svakim danom raste za više od 18 hiljada maraka, vlasnik Viaducta poručuje kako će novac od države BiH uzeti na bilo koji način. Presuda je donesena, arbitraža započela, jedna po jedna državna institucija će platiti ceh koji nije napravila. Ovo je samo jedan od slučaja u nizu. Netransparentni ugovori o koncesiji iz dana u dan u državnoj kasi stvaraju milionske minuse.

Pet godina firma Viaduk tražila je nagodbu sa Vladom RS-a o isplati štete zbog jednostranog prekida ugovoru o koncesiji. Svih tih godina nisu dobili odgovor. 2014. godine nudili su Vladi da im isplati 3,8 miliona eura, kako ne bi došlo do arbitražnog spora. Bez odgovora, ali pravnim sredstvima, i u konačnici presudom u njihovu korist. Od početnih nekoliko miliona došlo se do više od 50 miliona eura, koji će biti isplaćeni oduzimanjem državne imovine.

„Ne vidimo drugi način da vratimo dug. Nećemo stati. Novac ćemo dobiti na bilo koji način. Ko će misliti da je to neprimjereno, jer na kraju će patiti ljudi, a ne političari“, izjavio je Boris Goljevšcek, direktor Viaducta d.o.o. Portorož.

Političari patiti neće, ali se isto tako neće ni ponašati odgovorno. Sporazum iz 2017. godine koji je potpisala Željka Cvijanović u ime Vlade RS-a sa Vijećem ministara BiH nikada nije ispoštovan. U njemu je precizirano da sve novčane iznose na osnovu konačne arbitražne odluke - isplaćuje Vlada RS-a. Pravobranilaštvo BiH čak se 20 puta obraćalo potpisnicima sporazuma, upozoravalo i tražilo rješenja.

Ekonomska ekspertica Svetlana Cenić smatra kako je jednostavnija solucija da se taj dug naplati preko indirektnih poreza koji se dijele entitetima, a sve u okviru postojećeg zakona ili eventualnim izmjenama: „Ionako se prvo vraćaju dugovi prema inostranstvu – svako odgovara za ono što duguje, to se odbije, pa se ostatak novca raspodjeljuje“.

Novac se svakako raspoređuje, ali onaj od ugovora i koncesija. Koliko i kome, trag novca nije lako pratiti jer se radi o iskusnim ugovornim stranama. Iz Transparency Internationala godinama su ukazivali na korupcijiski aspekt ove priče, što je u konačnici i došlo na naplatu.

„Puno stvari od samog početka ove afere oko Viaducta ukazivalo je na to da je cijeli posao sklopljen samo da se izvuče javni novac i da li je tačno - to treba da provjere nadležne institucije. Međutim, ukazivali su brojni akteri u cijelom ovom procesu od samog početka da se ovdje radi o korupciji, da je cilj izvući što više novca i iz tog razloga je vjerovatno došlo da se odugovlačilo oko ovog pitanja“, kazao je Srđan Traljić, menadžer za odnose s javnošću TIBiH.

I ovo nije jedini slučaj. Pred Bosnom i Hercegovinom je nekoliko arbitražnih sporova, uglavnom u Republici Srpskoj, gdje još jedna arbitraža prijeti za vjetropark kod Nevesinja. Također, pitanje je pod kojim okolnostima će se 60 miliona maraka dati firmi oligarha Rašida Sedarova za koncesiju koju je dobio u Ugljeviku. Lista duga, šteta za državu u milijardama.

„GIKIL je trenutno u procesu međunarodne arbitraže, imamo Ugljevik, imamo Gacko. Govorimo o milijardama koje mogu doći na naplatu i u međunarodno-pravnom sistemu izvršilac i onaj koji plaća je država BiH“, upozorava ministar vanjskih poslova BiH Elmedin Konaković (NiP).

Do toga ne bi došlo kada bi entitetske i državne institucije poštovale pravnosnažne presude. Je li možda vrijeme da se pravosuđe uključi u ove procese?

federalna.ba