Uz riječi Abdulaha Sidrana odrasle su generacije, odrastaće i nove

U Sarajevu je sinoć, u 80. Godini, preminuo akademik Abdulah Sidran, jedan od najznačajnijih pjesnika novije bosanskohercegovačke književnosti, istaknuti televizijski i filmski scenarist, dramatičar, romansijer, prozaist i publicist.

Abdulah Sidran, rodio se 1944. godine u Sarajevu, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju te studirao na Filozofskom fakultetu. U književnosti se javio šezdesetih godina 20. stoljeća, u generaciji tad mladih pisaca poznatih i pod imenom „šezdesetosmaši“, da bi u kasnijim godinama izrastao u živućeg bosanskohercegovačke književnosti. Bio je prije svega pjesnik, pri čemu je njegov pjesnički senzibilitet obilježio i njegov ukupni književni rad. Ruždija Adžović, novinar, publicist i autor knjige "Sidran: živjeti, svjedočiti epohu":

„Njegovom smrću Bosna i Hercegovina je mnogo izgubila, izgubila je jednu od najznačajnijih i najautentičnijih ličnosti. Čovjeka koji je mnogo dao Bosni i Hercegovini, a koja je malo uzvratila tom velikom pjesniku, scenaristi i piscu. Otišao je pjesnik koji je najbolje poznavao duh svog naroda. Pisac i scenarista koji je budio zaboravljene mirise, kako je on govorio, njegova duševna mašina je radila hiljadu na sat. Ja sam izgubio dragog prijatelja, čovjeka koji mi je dao ogromno povjerenje i pustio u svoj život.“

Sidran je povremeno radio kao urednik omladinskih listova i javnih tribina te, do 1992. godine, na Televiziji BiH kao vodeći dramaturg. Između tih povremenih uposlenja, živio je i radio kao profesionalni pisac te je bio majstorski kandidat u šahu. Ademir Kenović, redatelj, producent i scenarist:

„Prije svega, on je meni bio drag kao čovjek. I onda sve ovo što je radio i kakav je postao kao osoba je čudo jedno koje se teško može na neki način opisivati. Naravno, to ide uz pjesnike što je on primarno bio, pored toga što je bio i prozni pisac, scenarist, filozof i ozbiljni posmatrač društva, zaljubljenik u život i ljude. Ovako kada kažete da gubimo, ja ipak to gledam na neki drugi način. Mislim da smo postojanjem Sidrana dobili mnogo, ne samo mi koji smo ga znali, nego i oni koji nisu.“

Između ostalog, Abdulah Sidran objavio je niz pjesničkih knjiga: Šahbaza, Kost i meso, Sarajevski tabut,  Suze majki Srebrenice: 11. juli 2007.; scenarije:  Sjećaš li se Dolly Bell, Otac na službenom putu, Povratak Katarine Kožul, Kuduz, Praznik u Sarajevu, Savršeni krug ; drame: Otac na službenom putu, U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce i Prvi put s ocem na izbore ; romane i prozne knjige: Potukač, Sjećaš li se Dolly Bell, Zdravo Bosno, stižem iz Sarajeva, Otkup sirove kože  i A Nurija veli te brojne publicističke i druge radove.  Za svoj književni rad dobio je brojna domaća i inozemna priznanja i nagrade, između ostalog: Godišnja nagrada Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1979), Zmajeva nagrada Matice srpske (1980), Šestoaprilska nagrada Grada Sarajeva (1986), Nagrada „Skender Kulenović“ (2002), Godišnja nagrada Bošnjačke zajednice kulture „Preporod“ (2002), Velika plaketa Kantona Sarajevo (2006) itd. Između ostalog, bio je član Društva pisaca Bosne i Hercegovine i jedan od osnivača PEN centra Bosne i Hercegovine te redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH i jedan od osnivača Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti.