Usvojena Rezolucija o genocidu u Srebrenici

Generalna skupština Ujedinjenih nacija na današnjoj sjednici  usvojila je  rezoluciju o genocidu u Srebrenici. Nacrt rezolucije je podržalo je 84 država, 19 ih je bilo  protiv, a 68 suzdržanih.

Rezolucijom, koju su sastavile Bosna i Hercegovina, Njemačka i Ruanda, 11. juli postao je Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici 1995.

 „Rezultati glasanja su sljedeći: ZA 84, PROTIV 19, SUZDRŽANIH 68. Dakle Rezolucija A78EL67R1 je usvojena.“

Osim utvrđivanja Dana sjećanja, rezolucija osuđuje “svako poricanje” genocida i poziva zemlje članice UN-a da “očuvaju utvrđene činjenice”. Uz kratki podsjetnik na razvoj događaja u UN-ovoj zaštićenoj enklavi iz ljeta 1995., ističe se kako se “zločin u Srebrenici smatra najgorim pojedinačnim zločinom u Evropi od Drugog svjetskog rata”. Rezolucija o genocidu u Srebrenici poziva se na nekoliko UN povelja, odluke Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, te niz presuda za genocid donesenih i presuđenih pred UN-ovim sudom uz amandman Crne Gore da je krivična odgovornost individualna.  Usvajanjem Rezolucije Generalna skupština Ujedinjenih nacija napravila je historijsku odluku koja će prvenstveno biti od velikog značaja za sve porodice žrtava genocida u Srebrenici. Podsjetimo, najvažniji dijelovi rezolucije sadržani su u sedam tačaka:

1. Generalna skupština donosi odluku da 11. juli proglasi Međunarodnim danom sjećanja i obilježavanja genocida 1995. godine u Srebrenici.

2. Bez rezerve osuđuje svako poricanje genocida u Srebrenici te poziva države članice da sačuvaju utvrđene činjenice uključujući i kroz obrazovne sisteme razvijanjem odgovarajućih programa, također u cilju sjećanja, sprečavanja poricanja i iskrivljavanja genocida.

3. Bez rezerve osuđuje radnje koje veličaju osuđene ratne zločine, zločine protiv čovječnosti, uključujući i odgovorne za genocid u Srebrenici.

4. Naglašava važnost završetka procesa pronalaženja i identifikacije preostalih žrtava genocida u Srebrenici te poziva na nastavak krivičnog gonjenja onih počinalaca genocida koji se tek trebaju suočiti s pravdom.

5. Poziva sve države da se u potpunosti pridržavaju svojih obaveza prema Konvenciji o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida.

6. Zahtijeva od generalnog sekretara da uspostavi program informisanja pod nazivom "Genocid u Srebrenici i UN" počevši tako svoje djelovanje za obilježavanje 30. godišnjice od genocida.

7. Poziva sve države članice, organizacije sisteme UN-a, NVO te akademske organizacije da obilježavaju Međunarodni dan uključujući i organizaciju posebnih aktivnosti u znak sjećanja i odavanja počasti žrtvama genocida u Srebrenici 1995. godine kao i odgovarajuće edukacije i aktivnosti koje se odnose na podizanje javne svijesti o genocidu.

O samoj rezoluciji nije održana formalna debata već su države imale mogućnost da obrazlože svoj stav. Njemačka koja je inicijator je predstavila  Nacrt rezolucije.

„Srebrenica je proglašena UN-ovom sigurnom zonom rezolucijom 819 UN Vijeća sigurnosti, ali to nije spriječilo počinjenje genocida u ovom gradu Naša inicijativa je da se oda počast žrtvama i preživjelim koji još imaju posljedice zbog ovog zločina. Pored genocida u Ruandi, genocid u Srebrenici je također presuđen međunarodnim sudovima. Rezolucija sadrži formulacije protiv negiranja i veličanja ratnih zločinaca koji su počinili genocid u Srebrenici. Lažne optužbe protiv rezolucije o genocidu u Srebrenici su se često spominjale i želim da razjasnim - ova rezolucija nije usmjerena prema nekome. Ne prema Srbiji, koja je cijenjena članica UN-a, već samo prema počiniteljima genocida u Srebrenici"

Autori rezolucije o Međunarodnom danu sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. su Bosna i Hercegovina, Ruanda i Njemačka. Uz zemlje autore rezoluciju je kosponzoriralo još 39 zemalja kojima nije omogućeno da se obrate na današnjoj sjednici, dok se prije glasanja Skupštini UN obratio predstavnik Srbije – predsjednik Aleksandar Vučić i kao predstavnik Crne Gore.

"Ovo je ispolitizirana rezolucija. Zašto se usvaja? Njemačka je govorila o pojedinačnoj i pravnoj odgovornosti, ako je to tako, zašto se usvaja Rezolucija? Ako govorimo o pojedinačnoj odgovornosti, ona je već osigurana kroz optužnice i presude i svi oni koji su optuženi već su osuđeni na kazne zatvora. Nema pojedinačnih imena u Rezoluciji, ne spominju se.“

Kroz više presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, koji je osnovao upravo UN, utvrđeno je da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen genocid u kojem je ubijeno više od 8.000 muškaraca i dječaka. Ovaj sud je zbog genocida i drugih zločina u Srebrenici osudio 18 osoba, kojima je izrečeno pet doživotnih kazni i 219 godina zatvora. Osim toga, Sud BiH je za genocid osudio 14 osoba na ukupno 243 godine zatvora, dok su za druge zločine počinjene u Srebrenici osudili još 14 osoba na 223 godine zatvora. U Srbiji je osuđeno pet osoba na ukupno 68 godina zatvora za zločine u Srebrenici, od kojih su četvorica bivši pripadnici jedinice “Škorpioni”, zbog ubistva Srebreničana u Trnovu, a dvojica bivših pripadnika ove jedinice su u Hrvatskoj osuđeni na 30 godina zatvora.

Iako je Rezolucija neobavezujući dokument, ključno je opredjeljenje članica UN-a, da borba protiv negiranja genocida i podrška institucijama koje se bore protiv takvih pojava bude osnažena.