Uprkos potpisanom Sporazumu o sukcesiji povrat imovine BiH   otežan nizom pravnih i političkih prepreka

Bosna i Hercegovina je pravna nasljednica nekadašnje Socijalističke Republike BiH. Samim tim, posjeduje značajnu imovinu na teritoriji Republike Hrvatske, ali i ostalih republika bivše Jugoslavije. Radi se o vrijednoj imovini koja uključuje hotele, odmarališta, vile i građevinska zemljišta, naročito na Jadranskoj obali.

Uprkos potpisanom Sporazumu o sukcesiji, povrat ove imovine otežan je nizom pravnih i političkih prepreka koje su godinama ostale neriješene. Ismet Velić, advokat i bivši pravobranilac BiH:

„Ugovor o sukcesiji je zaključen. Poseban aneks tog Ugovora predvidio je odgovarajuću zaštitu. Vrlo jasno je predvidio zaštitu imovine, prava itd. Međutim, to se praktično nije desilo u odnosu na imovinu BiH, dok je u BiH ta imovina drugih subjekata sa prostora ovih preostalih država, bivših jugoslovenskih republika, zaštićena i u najvećoj mjeri vraćena.“

Muharem Cero, ekspert za državnu imovinu smatra da priča o državnoj imovini, tokom proteklih 30 godina, dobiva svoju eksponenciju, nakon čega nestaje i oživljava se s vremena na vrijeme. On smatra da je ona, ipak, u podtekstu svih kriza, pa i ove koju danas živimo:

„Poslije unošenja Nacrta zakona o državnoj imovini, sačinjenog u kabinetima članova Predsjedništva Komšića i Bećirevića i rezolutnog odbijanja da on ide u parlamentarnu proceduru od predsjednika Parlamenta Čavare, pod obrazloženjem da Predsjedništvo ne može biti predlagač zakona, a što je vrlo upitno da li je jedan takav odgovor Ustavno utemeljen.“

Pitanje državne imovine u Republici Hrvatskoj, nekim dijelom i u drugim republikama sa prostora bivše Jugoslavije, još uvijek je otvoreno. Mnoštvo aspekata ovog problema još je uvijek neriješeno, smatra Ismet Velić:

„Još uvijek je prisutna ta blokada u Republici Hrvatskoj i propisi koji onemogućavaju raspolaganje, Zakon o upravljanju državnom imovinom koji omogućava institucijama Republike Hrvatske da oni zapravo raspolažu sa tom imovinom BiH i subjekata iz BiH. Dakle, ta imovina se daje u dugoročni zakup.“

Krivični predmet u slučaju Dodik, smatra Cero, konotira se na pitanje o državnoj imovini:

„Neprovođenje naloga i presuda Ustavnog suda jesu upravo sadržane u optužnici, a i potvrđene u prvostepenoj nepravosnažnoj presudi Suda BiH u predmetu Dodik.“

Nakon toga desila se blokada institucija, odnosno ustavna kriza sa neizvjesnim okončanjem. Cero navodi:

„Da li će međunarodna zajednica smoći, (ovdje se radi više o želji nego o mogućnosti), da li će smoći politički kapacitet i, što je mnogo izvjesnije, unutarnji konsenzus i dati ovlaštenja visokom predstavniku za donošenje Zakona o državnoj imovini, a što bi bilo (sasvim izvjesno), sasvim poželjno, nakon 30 godina, jer imamo i neku 30-to godišnjicu koja daje jedno posebno uzdignuće obilježavanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.“

Bivši državni pravobranilac Velić komentariše i odnos organa vlasti prema državnoj imovini:

„Generalno, odnos političkih struktura, konkretno organa vlasti, nadležnih institucija itd, je poprilično pasivan. Dakle, nemamo tu niti inicijativa, niti zahtjeva, niti tog djelovanja koje bi bilo neophodno da se ovo pitanje pomjeri sa mrtve tačke, odnosno iz ovog lošeg stanja da se ide ka nekom rješenju koje bi bilo adekvatno u duhu propisa, kako domaćih, tako i međunarodnih.“

Muharem Cero nije ni optimističan niti pesimističan kada se radi o državnoj imovini:

„Nadam se i želim da međunarodna zajednica svoju agendu očuvanja BiH u ovom novom kontekstu, u globalnom, internacionalnom kontekstu Evrope i zapadnog i ovog drugog svijeta nije namijenila BiH drugu sudbinu. Ne bih želio da budem ptica zloslutnica, ali ne isključujem i jednu takvu mogućnost, mada nisam ni sam zatočenik teorije urota.“

Procjene ukupne vrijednosti državne imovine BiH nisu precizne. Govori se o iznosima koji premašuju stotine miliona konvertibilnih maraka. U BiH ne postoji Zakon o državnoj imovini. A, prema procedurama, prijedlog zakona mora prvo proći kolegije Predstavničkog i Doma naroda, u kojima se nalaze po tri člana iz aktuelnih političkih stranaka.