U ratu žrtve torture i poniženja, u godinama nakon rata, žrtve nebrige, nerazumijevanja...

Krajem prošle godine Pravobranilaštvo Republike Srpske intenziviralo je procese prinudne naplate troškova postupaka od žrtava ratnih zločina, koje su tužile taj entitet zbog pretrpljenih fizičkih i psihičkih tortura. Podsjećamo, žrtve su ranije tužile oba entiteta, u nekim slučajevima i državu Bosnu i Hercegovinu, ali su tužbe odbijene, pozivanjem na zastaru. Nakon odluke Ustavnog suda BiH od 2018. godine da obavezivanje žrtava ratnog zločina na plaćanje troškova sudskog postupka predstavlja povredu prava na imovinu i pristup sudu, Federalno i Pravobranilaštvo BiH odustali su od potraživanja troškova.

U ratu žrtve torture i poniženja, u godinama nakon rata, žrtve nebrige, nerazumijevanja, stigmatizacije, izostanka empatije, nepostojanja sistema, koji bi osigurao pravične naknade za fizičko nasilje, ali, prije svega, za nezalječive posljedice za njihovo mentalno zdravlje - bivši logoraši, žrtve torture, ratnih silovanja i seksualnog nasilja, porodice nestalih i ubijenih, tužile su bh. entitete, u nekim, slučajevima i državu. Umjesto presuda u njihovu korist, kao satisfakcije za život koji će živjeti sa trajnim posljedicama i traumama, pravosudne institucije pozvale su se na zastaru, a ove ljude, svjesno, gurnule u ponor iz kojeg su jedva udahnule zrak da krenu dalje.

Ovo je gorka istina bivše logorašice Adile Suljević. Umjesto presude u njenu korist, morala je platiti 3. 200 maraka troškova, nakon što je tužba odbijena, primjenom zastarnih rokova. U  pojedinim slučajevima troškovi su iznosili od 6.000 do 10.000 KM. Nekim žrtvama je oduzeta imovina ili im se mjesečno odbija novac od penzija, invalidnina ili plata. Osman Džaferović u logoru je proveo 23 dana. Godine 2007., tužio je Republiku Srpsku. Uz promjenu zastarjelih rokova, predmet je odbijen. Zbog neplaćanja troškova parničnog postupka, Pravobranilaštvo tog entiteta pokrenulo je izvršni postupak, zbog čega je morao platiti dodatne troškove.

U vezi sa ponovnim aktualiziranjem naplate troškova od žrtava ratnih zločina, od čega Pravobranilaštvo RS-a ne odustaje, TRIAL International u BiH obraćao se Ministarstvu pravde RS-a, ali je njihov odgovor bio da nisu u mogućnosti donijeti odluku kojom bi RS odustala od naplate troškova.

Među preživjelim žrtvama koje su plaćale ili i danas plaćaju troškove zbog zastare njihovih tužbi protiv RS-a su ranjive kategorije, koje, osim što u većem broju slučajeva nemaju riješeno pitanje egzistencije, toliko godina nakon agresije i genocida ili nisu obuhvaćeni zakonskim rješenjima ili zakoni koji bi im trebali olakšati pristupačnost pravima, ne provode se. Žene-žrtve ratnih silovanja i seksualnog nasilja, kao ni bivši logoraši, nisu obuhvaćene zakonskim rješenjem na nivou države koji bi garantirao minimum njihovih prava. Ali, i bitnije od toga, ni institucije, često, nažalost, ni društvo, ne shvataju dubine njihovih trauma i potreba, a godine su učinile svoje. Upozorava Ajna Jusić, predsjednica Udruženja Zaboravljena djeca rata.

Ujedinjene nacije su upozorile da je praksa naplate sudskih troškova od žrtava ratnih zločina neetična, neprihvatljiva i  u suprotnosti sa međunarodnim standardima zaštite žrtava teških kršenja ljudskih prava i u suprotnosti sa humanitarnim pravom. Evropska komisija je u izvještaju u vezi sa napretkom BiH u procesu evropskih integracija, izdala preporuku da entiteti odustanu od potraživanja troškova od žrtava.