U porastu teška krivična djela – počinitelji maloljetnici
U Sarajevu je danas sahranjena starica koju su u subotu na najbrutalniji način ubile dvije maloljetne osobe, među kojima je i njena 14-godišnja unuka. Troje maloljetnika, koji su kobne noći bili u njenoj kući, lišeni su slobode i njima je određen jednomjesečni pritvor. Nakon ovog ubistva ponovo je aktualiziran problem maloljetničke delikvencije u Bosni i Hercegovini, koji kao društveno negativna pojava nameće potrebu za većim angažmanom zajednice.
Ovakvi i slični događaji konstantno se ponavljaju u Bosni i Hercegovini, a rast nasilja i maloljetnička delinkvencija postaju sve veći problem bh. društva. Još je strašnija činjenica da su maloljetni prestupnici sve suroviji i bezobzirniji u vršenju svojih zločina, upozorava direktor Odgojnog centra Kantona Sarajevo Midhat Kerla:
“Nedavno smo imali slučaj da je djevojčica zapalila majku, i to je ono što je u ovom trenutku specifikum. Mi iz naše prakse ne možemo potvrditi da je povećan broj krivičnih djela. Varijabilno je od perioda do perioda i od djela do djela.”
Maloljetnici su najosjetljivija kategorija na koju najviše utiče kriza društvene zajednice, dok u nastajanju delinkvencije važnu ulogu imaju roditeljsko zanemarivanje, odgojno zapuštanje i nebriga.
Psihologinja Nermina Vehabović-Rudež posebno ukazuje na važnost prevencije u ranim godinama:
“Da bi se spriječilo delinkventno ponašanje, kojem, u biti, i ‘dobra djeca’ mogu biti sklona, da bi ispitala svoje, ali i tuđe granice, prevenciju bi zapravo trebalo raditi u ranim godinama. U adolescenciji se prevencija više ne može raditi. To je period kada se može slušati, razgovarati, davati podrška roditeljima, ali receptura ne postoji. Najvažnije je razumijevati da je ovo vrlo zahtjevan period i da su mladi ljudi skloni iskušenjima.”
Prema riječima naše sagovornice, razumijevanje ne znači da ćemo pustiti adolescenta da radi šta hoće, ali kada ih razumijemo možemo im lakše pomagati i tražiti načine da dopremo do njih.
“Onoga trenutka kad se zainteresiramo za njihovu priču onda ih dobivamo na svoju stranu. Dok god ste na drugoj strani vide vas kao neprijatelja, nekoga ko im hoće isprati mozak, a oni se uporno bore protiv toga. Nekako za mene, najvažnije bi bilo dati im priliku da govore i da ih se čuje”, dodaje Vehabović-Rudež.
Praćenje ponašanja djece i njihove promjene u školi uglavnom izostaju. Kroz obrazovni sistem apsolutno je zanemarena vaspitna funkcija.
Građane smo pitali zašto nam se slučajevi poput posljednjeg ubistva starice u Sarajevu ponavljaju i je li ovo rezultat naše neodgovornosti:
“Odgoj je temelj svega, ono što smo iz kuće ponijeli do 7 godine, ostalo je do nas, to nam je osnov.”
“Obrazovni sistem je spriječen da reagira.”
“Čitav sistem je zakazao.”
“Nema kad otac da sjedi s njim, majka, da ga prati, loše društvo – pogotovo!”
U Bosni i Hercegovini, nažalost, ne postoje adekvatne institucije ili ustanove gdje bi se delikventi tretirali na dugoročan i kvalitetan način. Država nema jedinstvenu, sistemsku i konzistentnu strategiju borbe protiv ove pojave. Ne postoji ni odgovarajuća zakonska regulativa koja bi na savremen način, uključivala i neke novije, humanije i alternativne oblike maloljetničkog pravosuđa, resocijalizacije i njihove zaštite.