U Monografiji Pozorišta mladih poseban segment pripada lutkarstvu

Povodom 70 godina rada i postojanja sarajevsko Pozorište mladih štampalo je prigodnu monografiju, a njen poseban segment pripada lutkarstvu.

Razvoj bh. umjetnosti lutkarstva počinje 1950., kada se u Sarajevu, paralelno s Pionirskim pozorištem, osniva Gradsko pozorište lutaka, a na mjesto njegovog prvog upravnika, reditelja i dramaturga dolazi Adolf Pomezny. Zlatnim slovima ispisana povijest bilježi da je upravo Jurislav Korenić posvećenim radom pokrenuo neslućene mogućnosti scenske čarolije, koju ponosno baštine teatarski zanesenjaci u sarajevskom Pozorištu mladih.

“To je timski rad. Moramo i režiser i pisac teksta i mi koji radimo u radionicama, koji kreiramo lutke i glumci - to sve treba da bude jedna cjelina i ono što predstavljamo djeci, da oni shvate poruku”, kaže Mirjana Čistopoljski, kreatorica lutaka u Pozorištu mladih Sarajevo.

Glumica Alma Merunka objašnjava: “Glumac unosi svoju dušu, daje svoje karaktere koji su različiti, unosi sebe. Mnogi glumci misle da je to jednostavan posao, ali nije”.

“Ono što ni kolege ne zanju da su lutkarska pozorišta, i u BiH i svijetu, pozorišta koja najviše i najdalje putuju. To je zaista neka, recimo, grana teatarske umjetnosti koja nalakše otvara vrata svugdje u svijetu”, kaže glumac Sanin Milavić.

Potvrđuju to zenički te mostarski lutkari koji novim premijerama proslavljaju značajne jubileje, među njima i 50 godina od prve smotre bh. lutkara - manifestacije koja je počela u pozorištu na Brankovcu, a kasnije se selila u više gradova, da bi se konačno skrasila u Bugojnu.

“Pozorište lutaka Mostar je čest gost na domaćim i međunarodnim festivalima u okruženju. Gostovali smo u 17 zemalja, samo u posljednjih 20 godina. I ovog puta je zaključilo da bi bilo najbolje da svome gradu daruje jedan festival - festival lutkarstva”, kaže Nedžad Maksumić, umjetnički direktor Pozorišta lutaka Mostar.

Asistentica režije Emina Kovačević smatra kako ljudi sada imaju neki osjećaj, polet i potrebu da rade, da se vrate što prije normalnom životu.

I dok u evropskim prijestolnicama postoje lutkarske akademije, u BiH to nije slučaj. Lutkarstvo je tek dio predmetne univerzitetske nastave, bez naročitog interesa mladih generacija za ovu vrstu umjetnosti.

“Mi se borimo kao lavovi da očuvamo lutkarstvo koliko je to moguće”, ističe Merunka i dodaje kako studenti nisu ni svjesni koja je to količina i veličina umjetnosti.

Čistopoljski poručuje na kraju kako bi bilo lijepo da neko sa završenom akademijom, ko može spojiti i kreaciju i majstorsku izradu, dođe da nastavi posao.

Igra je ono što ostaje u dječijem sjećanju nakon mnogo godina. Zato, poručuju iz sarajevskog Pozorišta mladih, moramo biti njihovi partneri, sudionici avantura i naučenih lekcija uz koje je lakše odrastati. Jer u eri tehnološkog napretka i ekstremno ubrzanog načina života, izgubljenu povezanost i toplinu teško je nadoknaditi.

federalna.ba