U Livnu održana inkluzivna modna revija „Mogu, znam, hoću“

Proteklih dana u Livnu je organizirano nekoliko događaja posvećenih osobama s Downovim sindromom, kao i djeci i mladima s invaliditetom, a kruna svih tih zbivanja bila je Druga inkluzivna modna revija naziva „Mogu, znam, hoću“. Organizirale su je dvije livanjske udruge - Udruga roditelja djece sa poteškoćama u razvoju „Put u život – PUŽ“ i Marijanska vinkovska mladež.

Cilj svih događanja bio je skrenuti pozornost javnosti na osobe s poteškoćama u razvoju, a vrhunac je bila modna revija na kojoj su Pužići, od onih najmlađih do najstarijih, hrabro prezentirali modnu odjeću i narodnu nošnju svoga kraja, a potom otplesali livanjsko kolo.

„Nismo znali kako sa nošnjama, kako će oni to podnijeti, ali željeli smo da ih upoznamo sa nošnjama našeg kraja. Uspjeli smo, revija je prošla super, mi smo sretni, oni su sretni i to je nama najvažnije“, kazala je Silva Matić, predsjednica Udruge Put u život.

Finalnoj večeri prethodili su sati i dani vježbanja uz svesrdnu pomoć folkloraša. Ovo se nije smjelo propustiti, riječi su Jure Semrena, predsjednik KUD-a Tribanj iz Livna, koji je vrlo rado davao savjete o narodnoj nošnji

„Da se nastavilo s njima raditi, oni bi izišli u jedne profesionalce - ništa ne bi zaostajali u odnosu na nas 'zdrave', da tako kažem“, kazao je Josip Perković, predsjednik KUD-a Rudine - Župa Vidoši.

Toniju Juriću bilo je zabavno - brzo je naučio sve, pratio je šta drugi rade.

Mario Kalfić kaže kako je imao tremu: „Ali, rekao mi je tata da će biti sve OK, da ne ništa ne boji“.

I livanjska se nevjesta iz Širokog Brijega, kao i ostali volonteri, toliko povezala s Pužićima da bez njih ne bi bila potpuna.

„Ova djeca su mi baš pokazali zašto je baš moje zanimanje bilo zanimanje logopeda i jednostavno su mi pokazali šta je to ljubav. Jednostavno, oni su ljubav“, kaže Matea Vukadin, logoped i volonterka MVM-a.

Volonterka MVM-a je i Dijana Herceg: „Pa, iskreno, ispunjava nas to. Kad njima uljepšamo dane i koliko god to nekad i bilo teško s njima raditi, negdje ih odvesti, bilo to ples, utakmica. Nekad to bude naporno, a kad vidite njih nasmijane, vesele i sretne - ispuni to dan svima, zapravo, i srce“.

„Ja se nadam da ćemo iz ovih akcija proći u nešto konkretno, odnosno da ćemo u skorije vrijeme razgovarati o tome da smo nekoga uspjeli zaposlit - ako ništa, na pola radnog vremena, na 4 sata, jer stvarno vani postoji puno primjera jako dobre prakse“, navodi Matea Visković, edukacijska rehabilitatorica i predsjednica MVM-a.

Ponosna je i na činjenicu da imaju više volontera nego djece, što nema nijedna druga sredina, a pogotovo ne toliko stručnih osoba poput rehabilitacijskih edukatora, psihologa, logopeda i medicinskog osoblja.

federalna.ba