U Bugojnu predstavljene knjige Esnefe Smajlović-Muhić

Dok je pisala knjigu "Majka Hatidža", autorica Esnefa Smajlović-Muhić se povremeno susretala s pitanjima zašto se uglavnom piše o istim ženama.

Takva pitanja bila su svojevrsna inicijacija za njeno promišljanje o nastajanju knjige "Ono što ostaje", koja je, uz knjigu "Život prije i poslije Srebrenice" i spomenutu "Majka Hatidža", predstavljena večeras u Bugojnu, javila je Mina. 

– Ta knjiga je temeljena na ideji da žene Srebrenice govore, a da ja uradim minimalnu autorsku umjetničku intervenciju. Knjiga "Ono što ostaje" rezultat je dvogodišnjeg istraživačkog rada i govori o ženama povratnicama nakon izvršenog genocida. Mnogo je žena iz Srebrenice i Podrinja o kojima se ne zna ništa, a koje zaslužuju da ih pamte buduće generacije  – izjavila je autorica. 

Njena knjiga "Život prije i poslije genocida" je posvetila babi Omeru, koji je sa svojih 45 godina ubijen u genocidu. 

– Moja porodica Smajlović u genocidu strada u tri koljena zaredom. Život nakon izvršenog genocida svodio se na čekanje hoće li i kada će neko od bližih srodnika biti pronađen u nekoj od masovnih grobnica. Sama ta spoznaja o zločinu neviđenih razmjera koji je počinjen prema mojoj porodici rezultirala je time da se počnem baviti spisateljskim radom – pojasnila je autorica Smajlović-Muhić.

Sadržaj knjige "Majka Hatidža" prati njeno rano odrastanje, djevojaštvo i udaju. Zapravo, prati jednu porodičnu harmoniju koja genocidom biva ugašena. 

– Knjiga, zapravo, kroz prizmu života majke Hatidže govori o tome kako su žene Srebrenice prešle na slobodnu teritoriju, kako su se organizovala udruženja, kako su tražile ubijene sinove, muževe, braću i očeve po masovnim grobnicama, kako je tekao povratak te kako su praćena procesuiranja ratnih zločinaca – naglasila je autorica. 

Glavni imam MIZ Bugojno Kemal-ef. Tokmić je napomenuo da obilježavanje 30. godišnjice genocida u Srebrenici dodatno podsjeća na važnost njegovanja kulture sjećanja.

– Ovom prilikom ću citirati riječi jednog od preživjelih iz Auschwitza, koji je kazao: „Moj strah od zaborava jači je i teži od užasa kojeg sam prisiljen pamtiti cijelog života.“ Genocid u Srebrenici, kao i svi genocidi, je užas koji smo, nažalost, proživjeli, a obaveza svih nas je da cijelu godinu i cijeli život pričamo o Srebrenici – rekao je efendija Tokmić. 

Upravo je o značaju sjećanja i dometima ovakvih autorskih radova govorio i promotor dr. Dženan Kos, direktor Gradske biblioteke u Travniku. 

– Dok je dunjaluka i ovog svijeta, dakle dok postoji, ova će se knjiga negdje čuvati u nekoj biblioteci, neko će je čitati, neki će istraživači dolaziti do nje i ta priča srebreničke majke živjet će koliko živi dunjaluk – pojasnio je dr. Kos. 

Podsjetio je i na to da priča svake srebreničke majke sa sobom nosi individualnu tragediju, koja nema kraja nakon završetka genocida.

Mina