Još jedna tužna godišnjica: Zločinac Đukić na slobodi, porodice žrtava ogorčene

U Tuzli je danas tišina jača od svake riječi. Na Kapiji u središtu grada, mjestu gdje je prije tačno 30 godina od neprijateljske granate ispaljene s položaja Vojske RS-a ubijeno 71, a ranjeno više od 150 mladih, obilježena je još jedna godišnjica masakra. Na mjestu gdje su snovi prekinuti granatom ispaljenom s planine Ozren danas živi sjećanje.

Na Aleji mladosti šapat, tišina, sjećanje. Pogledi spušteni, zastave na pola koplja, koraci teži nego inače. Polaganjem cvijeća i vijenaca, okupljanjem članova porodica ubijene mladosti, Tuzla obilježava tri decenije od najstrašnijeg zločina počinjenog na današnji dan 1995. godine.

Među ubijenim je i Nedim Rekić, nekadašnji fudbaler Slobode koji je karijeru nastavio van granice svoje zemlje, ali se vratio u rodnu Tuzlu.

„Nije što je moj, to je bilo plemenito dijete. Nije htio ostaviti roditelje, vratio se, imao je potpisan ugovor u Austriji u Beču. Imao je drugove koji su ga cijenili, a volio je svakoga. Imao je najboljeg druga Srbina i Hrvata“, priča Vahida Rekić, majka ubijenog Nedima Rekića.

25. maja 1995. godine ubijeni su djevojčice i dječaci, srednjoškolci, studenti, zaljubljeni parovi. Najmlađa žrtva bio je dvogodišnji Sandro Kalesić. Ostala je njegova slika i osmijeh. Ubijen je i Alem Hidanović, čiju majku, učiteljicu u penziji, nikad nije napustila bol. Uprkos zločinu, Novak Đukić, jedan od odgovornih za ubistvo tuzlanske mladosti i pravosnažno osuđen na 20 godina zatvora, danas uživa na slobodi.

„On je lijepo ispraćen u Beograd od strane naših vlasti. Svi su znali da čovjek ima dvojno državljanstvo i da se neće vratiti. Prema tome, ne znam koja logika da se uopšte pusti, koja logika da će se njemu suditi u Beogradu“, ogorčena je Zineta Hidanović, majka ubijenog Alema Hidanovića.

Tetka ubijenog Senahida Salamovića Senada Ljaljić skoro svakodnevno je u Aleji mladosti. I danas se sjeća. Vjeruje da je pravda dostižna.

„Ima Boga, za svakoga, pa i za mog Senahida i za ostale ubijene“, poručuje ona.

U istraživanju granatiranja Tuzle 26. maja 1995. godine učestvovao je i vojni posmatrač UN-a, koji se danas nakon 30 godina vratio u Tuzlu da bi odao počast ubijenoj mladosti. Danas je prvi put pred našom kamerom potvrdio segment iz svog izvještaja, koji je uvršten i u sudsku presudu.

„Bilo je očigledno da je ta granata ispaljena iz artiljerijskog oružja. Fragmenti te granate su sakupljeni i predati meni, a ja sam ih odnio u bazu. Ispostavilo da se radi o granati prečnika 130 milimetara. Pomoću mapa, istragom je utvrđeno da je granata ispaljena sa Ozrena“, istakao je narednik Chesire, specijalista za artiljeriju u UN-u 1995. godine.

Svake godine u Tuzli su i članovi Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda, koji dolaze odati počast ubijenoj mladosti, a koji nisu bili ni rođeni kada je granata pala na Kapiju.

„Trudimo se da prije obilježavanja zločina na tuzlanskoj Kapiji obilježimo i zločin na Bradini. Ukazujemo da u ovom slučaju uopšte nije bitna nacionalnost, oni su svi nevine žrtve, a s obzirom na to da smo mi Inicijativa mladih, a ovdje su mahom stradali mladi ljudi, to je posebno bolno i važno jer su to bili mladi naših godina“, istakao je Branimir Đurović, istraživač  u Inicijativi mladih za ljudska prava Beograd.

Obilježavanju tridesete godišnjice stradanja tuzlanske mladosti prisustvovali su i predstavnici svih nivoa vlasti. Naglasili su važnost čuvanja kulture sjećanja, nastavka borbe za pravdu i podrške porodicama stradalih.

„Da istinu branimo činjenicama, da pravdu tražimo kroz institucije, da sjećanje pretvorimo u pamćenje i da mladim generacijama ostavimo činjenice i dokaze o istini“, poručio je Zijad Lugavić, gradonačelnik Tuzle (SDP).

„Politički Beograd, ovakav kakav jeste, nije prijatelj Bosni i Hercegovini, Republika Srbija ne isporučuje presuđenog ratnog zločinca i o tome treba naglas pričati“, istakao je Irfan Halilagić, premijer Tuzlanskog kantona (SDA).

Poruka predstavnika državnih insitucija i danas je da naša zemlja nikada neće odustati od zahtjeva da Srbija izruči Novaka Đukića pravosuđu Bosne i Hercegovine.

„On neće nikad biti miran i neće nikad znati da li će biti izručen. Za razliku od drugih ljudi, znat će se da je on zločinac i za sto i za tristo i za petsto godina“, poručio je Jasmin Imamović, zastupnik SDP-a u Zastupničkom domu Bosne i Hercegovine.

„Nadam se da će se u dogledno vrijeme svi koji su počinili zločine u Bosni i Hercegovini, a posebno ovaj zločin, suočiti s istinom da su to uradili“, zaključio je Sevlid Hurtić, ministar za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine (BH zeleni).

Kapija danas nije samo simbol tragedije, ona je zavjet za istinu. Zavjet da će ime Sandra Kalesića i ostale ubijene djece i mladih zauvijek biti dio kolektivnog pamćenja. Imena 71 ubijenog mladog čovjeka i dalje odzvanjaju Tuzlom, Kapijom i  Alejom mladosti, kroz svaku riječ roditelja, kroz neizrečeno u pogledu preživjelih. Tuzla ne zaboravlja, niti prašta zaborav.

federalna.ba