Teže je razbiti predrasudu nego razbiti atom (A.Ajnštajn)
Svakodnevno se sučeljavamo s predrasudama, u svim fazama života i na svim mjestima u kojima živimo.
Centralna tema knjige su predrasude koje smo mi, žitelji bivše Jugoslavije, imali jedni prema drugima.Neznanje vodi u strah, strah do stereotipa, stereotip vodi predrasudama a to je sve dovelo do genocida.
Albert Ajnštajn je rekao da je teže razbiti predrasudu nego razbiti atom.
Jedini način prevazilaženja je obrazovanje.
Obrazovanje i komunikacija,nije dovoljno živjeti jedan pored drugoga, treba znati razgovarati.
Sanja Seferović Drnovšek rođena je u Sarajevu, živjela je u Beogradu, po roditeljima Mensuru i Šefiki porijekom je iz Hercegovine. Živi u Chicagu gdje je direktorica Bosansko-američkog instituta za genocid i edukaciju (BAGI). Udata je za Zdenka Drnovšeka i majka je dvojice sinova, Demijana i Emina, kojima je posvetila ovu „dokumentarnu pripovijest“. U svojoj egzistencijalnoj pustolovini Seferović Drnovšek nastavlja putem kojim su išli naši rođaci i preci iz Hercegovine na početku dvadesetog stoljeća. To je put preko Dubrovnika do New Yorka i diljem Amerike. Možemo li zamisliti koliku bi vrijednost danas imale zabilješke, dnevnici, iskustva, pisma, knjige od tih ljudi da su napisane i sačuvane za nas današnje. U tom smislu Sanjina pripovijest dobija posebnu vrijednost u kontekstu očuvanja bošnjačke memorije i iskustva svijeta. Amerika je dugo bila obećana zemlja, mjesto spasa i nade, ujedno izazova i velike neizvjesnosti za milione ljudi iz cijelog svijeta.
“ Pred nama je knjiga humanističkog iskustva i sna o putovanju kroz krajolike svijeta. Ovo je knjiga u kojoj se jasno prepoznaje feministička pozicija jedne samosvjesne Bošnjakinje iz Chicaga koja putovanjima kroz vrijeme i prostor oblikuje ljudsku budućnost. Osnov njezinog feminističkog kapaciteta je u refleksivnom odnosu prema pojavama i događajima iz prošlosti i sadašnjosti s kojima se autorica suočava, primarno sa ženskim senzibilitetom za svijet, ali i kao misleći subjekt, u svome iskustvu i o kojima odgovorno gradi vlastiti stav. Autorica gradi svoju narativnu poziciju na stavu da istina nikada ne zastarjeva, posebno istina o zločinima nad Bošnjacima u Bosni i agresiji na internacionalno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Autorica kazuje: „Pišem o svojim iskustvima i ličnim istrajavanjima žene-imigranta u Americi, a snagu za osvajanja novih nepoznatih prostora nalazim u mojim uzorima, ženama predvodnicama u politici, obrazovanju, sudstvu, slikarstvu, spisteljstvu, porodici i mladim naraštajima koji koračaju naprijed, njihovim primjerom otvorenim putevima ka stvaranju boljeg demokratskog i tolerantnog društva.“
Autorica je stekla ogromno iskustvo u radu s izbjeglicama iz svih krajeva svijeta. Bila je direktorica Izbjegličkog programa katoličke humanitarne organizacije u Chicagu i susrela se s izbjeglim i prognanim iz Bosne, Kosova, Hrvatske, Iraka, Afganistana, Kube, Sudana, Darfura, Rwande... Entuzijazam za rad s izbjeglim i prognanim osobama je dio njezinog mentalnog usmerenja i obrazovano-odgojne strukture koju je s sobom donijela u Ameriku. U njezinom pisanju i djelovanju može se vidjeti obrazovani sistem koroz koji je prošla i roditeljska brižnost oko ljudske usmjerensoti. Njezin kozmopolitski duh samo je našao pogodno tlo u američkom okružju i objektivirao se. – navodi u recenziji prof Senadin Lavić.
O knjizi će danas , u prostorijama Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca , govoriti prof . dr. Dževad Jahić i predsjednica Udruženja “ Žena – žrtva rata “ Bakira Hasečić
( Dunja Jelovac )