Svjetski je dan teatra: Autor međunarodne poruke Theodoros Terzopoulos

Svjetski dan pozorišta obilježava se svakog 27. marta. Obilježavanje ovog važnog dana projekat je Internacionalnog teatarskog instituta. To je UNESCO-vo udruženje koje za cilj ima povezivanje pozorišnih ljudi i lakšu razmjene informacija.

Na ovaj datum, sva pozorišta svijeta čitaju međunarodnu poruku (prije ili poslije izvođenja prestave) koju,na poziv ITI-ja, uvijek piše pozorišna ličnost svjetskog ugleda.

Ove godine poruku je napisao Theodoros Terzopoulos, grčki reditelj, edukator, osnivač i umjetnički direktor teatarskog ansambla „Attis“.

Njegovu poruku prenosimo u cijelosti:

"Može li pozorište da odgovori na poziv upomoć koje naše doba šalje u svijetu osiromašenih građana, zaključanih u ćelijama virtuelne stvarnosti, ukopanih u privatnost koja ih guši? U svijetu robotizovanih života unutar totalitarnog sistema kontrole i represije koji obuhvata svaki aspekt naše stvarnosti?

Da li je pozorištu stalo do ekološkog uništenja, globalnog zagrijavanja, masovnog gubitka biodiverziteta, zagađenja okeana, topljenja glečera, šumskih požara i ekstremnih vremenskih nepogoda? Može li pozorište da postane aktivan dio ekosistema? Pozorište već godinama svjedoči uticaju čovjeka na planetu, ali ne nalazi način da se suoči sa ovim problemom.

Da li je pozorište zabrinuto zbog stanja svijesti koju oblikuje XXI vijek u kojem se ljudima manipuliše zbog političkih i ekonomskih interesa, uz pomoć medija i kompanija koje oblikuju mišljenje? Društvene mreže, koliko god da olakšavaju komunikaciju, postale su alibi za interakciju, jer omogućavaju sigurnu udaljenost od Drugog. Sveprisutan osjećaj straha od Drugog, drugačijeg, stranog, dominira našim mislima i djelima.

Može li pozorište da postane radionica u kojoj nastaje suživot različitog, bez ignorisanja traume koja krvari?

Ova trauma nas poziva da rekonstruišemo Mit. A riječima Heinera Müllera: „Mit je gomila, mašina kojoj uvijek može da uključi nove i drugačije mašine. On prenosi energiju sve dok rastuća brzina ne rasprši kulturno polje.“ A ja bih dodao i polje barbarstva.

Mogu li reflektori pozorišta da osvijetle društvenu traumu, umjesto što obmanjujuće osvjetljavaju samo sebe?

Ovo su pitanja na koja ne postoje odgovori, jer pozorište postoji i traje zahvaljujući pitanjima bez odgovora.

Ova pitanja pokreće Dioniz koji prolazi kroz svoje rodno mjesto, orkestar antičkog pozorišta, i nastavlja tiho izbjegličko putovanje kroz pejzaže rata i danas, na Svjetski dan pozorišta.

Pogledajmo u oči Dionizu, ekstatičnom bogu pozorišta i mita, koji spaja prošlost, sadašnjost i budućnost, djetetu dvoje roditelja – Zeusa i Semele – izrazu fluidnih identiteta, ženskog i muškog, gnjeva i blagosti, božanskog i životinjskog, na međi ludila i razuma, reda i haosa, akrobati na granici života i smrti. Dioniz postavlja suštinsko ontološko pitanje – „O čemu se ovdje zapravo radi?“ – koje podstiče stvaraoce na sve dublje istraživanje korijena mita i mnogostrukih dimenzija ljudske zagonetke.

Potrebni su nam novi narativni putevi, usmjereni ka njegovanju sjećanja i oblikovanju nove moralne i političke odgovornosti, kako bismo izašli iz višestruke diktature savremenog srednjeg vijeka"-stoji u poruci Theodorosa Terzopoulosa povodom Svjetskog dana teatra.

federalna.ba