Svjetski dan borbe protiv dječijeg rada

Prilog: Ermina Jalimam

Svjetski dan borbe protiv dječijeg rada, odnosno izrabljivanja djece na teškim, neprimjerenim poslovima, obilježava se 12. juna. Na svjetskom nivou svako deseto dijete je žrtva iskorištavanja radom, a u pozadini svakog dječijeg rada je siromaštvo, kažu stručnjaci. Nema pouzdanih podataka koliko je djece u Bosni i Hercegovini prisiljeno na rad.

Oko 160 miliona djece u svijetu uključeno je u različite oblike dječijeg rada, a više od polovine izloženo je najgorim oblicima u uslovima ropstva, nezakonitim aktivnostima krijumčarenja droge i prostituciji kao i učestvovanju u oružanim sukobima. Glavni pokretači dječijeg rada su siromaštvo, niski prihodi i ekonomske poteškoće s kojima se suočavaju porodice te slaba podrška institucija.  Dječiji rad u Bosni i Hercegovini možda nije toliko izražen kao u nekim zemljama svijeta, međutim, to ne znači da nije prisutan, kaže Aleksandra Babić-
-Golubović, direktorica za razvoj programa Save the children BiH:

„Dječiji rad u BiH možda nije toliko izražen problem kao u nekim zemljama svijeta za koje znamo da imaju veliku stopu eksploatacije djece, ali to ne znači da nije prisutan, jer još uvijek imamo određene grupe djece iz najugroženijih kategorija koje viđamo kako rade, a nažalost i žive na ulicama oko nas. Uglavnom, u pozadini svakog dječijeg rada jeste siromaštvo.“

U Bosni i Hercegovini nema pouzdanih podataka koliko je djece izloženo izrabljivanju radom koji im nije primjeren, a ona se najčešće tjeraju na prosjačenje i sakupljanje sekundarnih sirovina, kaže Hasiba Alibegović iz Centra za socijalni rad Tuzla:

„Jeste to prosjačenje problem, ali imamo i pojave da ih punoljetne osobe iskorištavaju prilikom vršenja krivičnih djela kao što su provale u poslovne i stambene objekte.“

Smanjenje siromaštva je jedini efikasan način za suzbijanje dječijeg  rada.

„To je jedan sistemski problem koji mora krenuti sa vrha od donošenja nekih strategija i politika do smanjenja siromaštva koji će obuhvatiti i porodicu i djecu i sve aktere u lokalnim zajednicama, jer je to jedan multisektorski problem, do uspostavljanja nekih usluga u zajednici koje su pogođene tim problemom, a koje mogu dovesti do tog da se on smanji“, kaže Aleksandra Babić-Golubović.

Jedan od najefikasnijih modela socijalne pomoći su dnevni centri za djecu koja su izložena radu na ulici, ali neophodno je i jačanje sistema socijalne zaštite porodica i djece u riziku.