Svezak sjećanja: Miroslav Krleža i ljubav njegovog Marcela Faber-Fabriczyja za gospođicu Lauru Warroniggovu

“Dostigao je besmrtnost…”, na dan svoga odlaska 29.12. 1981. godine – kazali su to za hrvatskog književnika Miroslava Krležu. Oni koji su ga osobno poznavali, sjećaju se kako mu je najveća želja bila da mu se djelo umnaža nakon njegove fizičke smrti. Istaknuti hrvatski književnik Predrag Matvejević u više navrata je razgovarao sa Miroslavom Krležom i te razgovore objavio u knjizi koja je doživjela brojna izdanja. Tokom tih razgovora Krleža je o nekim temama govorio u njegov magnetofon. Posebno zanimljiva je ova snimka iz 1981. godine gdje Krleža čita odlomak iz prve knjige svog romana 'Zastave', u kojem primarijus Vugrovečki tumači starom Kamilu Emeričkom što je to infarkt. Krleža je zazirao od snimanja, kazat će Matvejević, tako da je ovo jedini sačuvani zapis u kojem Krleža čita djelić svoga književnog djela. Na taj je način, putem svog glasa, Krleža oživljava i biva nam blizak, kao i kada čitamo njegova djela.

 

Pripremila Aida Hadžiabdić

 

 

Prva Krležina oporuka…

Zagreb, 3. ožujka 1939.

Oporuka Miroslava Krleže, književnika. Treba misliti na smrt. I na smrt. Autorsko pravo, a to je jedino što posjedujem, ostavljam Beli Leposavi rođenoj Kangrga, mojoj ženi. Svatko ima pravo da se precjenjuje, u našim prilikama, dakako. U slučaju ako to autorsko pravo bude i poslije njene smrti predstavljalo neku materijalnu vrijednost, to je molim, da ga namre bilo kakvoj javnoj svrsi. Za potporu bolesnih književnika ili siromasima. Na izvršioce ove oporuke imam još jednu molbu.

Molim sprovod bez svećenika, bez vijenaca i bez govora. Ja bi se sigurno prevrnuo u lijesu da čujem bilo kakav govor nad svojim otvorenim grobom. Osim toga: molim da moj grob bude jednostavan, bez kamena, bez križa i bez ikakvog natpisa. Zemlju koja se vratila k sebi, treba ostaviti da bude zemlja, a ne grob. Molim Vas, dakle, ostavite me u grob trećega razreda i pustite da me preraste trava, jer je, eto, tako moja posljednja želja u momentu kada mislim na svoju smrt.

Otvoreni program