Švedska 'kraljica noira' Camilla Läckberg optužena za korištenje ghostwritera
Zadivljujuća detektivska priča tipična za kraljicu nordijskog noira, ostavlja obožavatelje da razmišljaju o etici odnosa i prljavim tajnama ljudi koji imaju moć i utjecaj. Ali ovaj put, spisateljica bestselera kriminalističkih romana Camilla Läckberg nije autor tog književnog ludila, već njegov protagonist.
Läckberg, zvijezda u svojoj rodnoj Švedskoj koja je hvaljena kao švedska Agatha Christie zbog svojih trilera, dječjih priča i kuharica, prošle sedmice se morala braniti da je prevarila svoje obožavaoce da kupuju knjige koje ustvari nije ona napisala, u trenutku nakon što je analiza podataka pokazala da je koristila tzv. ghostwritere za neke od svojih nedavnih romana.
Za članak u online magazinu Kvartal, koji je postao tema književne Švedske na ovomjesečnom sajmu knjiga u Göteborgu, novinar Lapo Lappin proveo je Läckbergove romane kroz „stilografski“ alat za podatke, koji broji najčešće riječi u tekstu, obrađuje ih pomoću statističkih metoda, a zatim sastavlja rezultate u dijagram.
Alat je pronašao dosljednost stila u misterioznim romanima smještenim u njenom rodnom gradu Fjällbacka koji su je lansirali u svijet poznatih, usredsređenih na detektivski dvojac muža i žene Erice Falck i Patrika Hedström. Novija serija osvetničkih trilera, međutim, bila je mapirana na drugom uglu pomenutog dijagrama.
Kvartalov novinar ubacio je knjige osam švedskih najprodavanijih pisaca krimića u još jedan alat za forenzičku lingvistiku, JGAAP – isti program sa vještačkom inteligencijom koji je 2013. otkrio spisateljicu Harryja Pottera JK Rowling da je autor kriminalističkog romana Zov kukavice pod pseudonimom Robert G.
Program je uočio značajnu sličnost između stila Läckbergovih romana o osveti Zlatni kavez (2019) i Wings of Silver (2020) i produkcije kolege pisca kriminala Pascala Engmana, koji je radio kao njen redaktor u izdavačkoj kući Forum. Uz još jedan kratki roman, Kvinnor utan nåd (Žene bez milosti) iz 2021. godine, program je identificirao Engman kao jedinog autora.
“Ukupni zaključak iz analize podataka snažno ide u prilog teoriji ghostwritinga”, tvrdi se u članku u Kvartalu.
Glasine o Läckbergovoj upotrebi tzv. pisaca duhova prethodile su članku, a prvi put ih je podstakao roman Ghostwriter Håkana Lindgrena iz 2021., u kojem izmišljena kraljica kriminala "Milli Månsson" svoja djela delegira drugom romanopiscu. Suočena s teorijom u intervjuima, Läckberg je ranije insistirala da Engman radi samo kao njen redaktor, “i ništa više od toga”.
Kako su nove tvrdnje prošle sedmice dospjele u švedske naslove, spisateljica je na Instagramu sugerisala da je istraga o njenom radu nastala iz književnog snobizma.
"Kažu da nisam dovoljno dobar 'stilista' i stoga naravno ne zaslužujem uspjeh i toliki broj čitalaca", napisala je u objavi u srijedu. “Ono što im nedostaje u toj jednačini je da pisac prije svega treba da bude PRIPOVJEDAČ!”
U ranijoj objavi je napisala „Mnogo puta sam otvoreno i javno pohvalila Pascala što mi je pomogao da pišem na način koji mi je bio nov“, rekavši da joj je trebala Engmanova pomoć da pronađe novi glas za svoju novu seriju „Faye ” romani o osveti, koji uključuju Zlatni kavez i Srebrna krila. “To ni u kom slučaju nije tajna. I očigledno sam u tome veoma dobro uspjela.”
Njena objava nije direktno pobijala nalaze AI programa o autorstvu Žene bez milosti, a Läckbergov izdavač nije odgovorio na upit da li je kategorički isključila da je koristila ghostwritera za kratku knjigu.
Engman je snažno negirao optužbe da je ikada radio kao više od redaktora na Läckbergovim knjigama, rekavši za Kvartal: „Svako ko je objavio knjigu zna da je posao redaktora da radi s autorovim tekstom na različite načine. Da budem jasan, snažno odbijam ono što insinuirate.”
Ali tvrdnje časopisa pokrenule su širu debatu o tome kako švedsko izdavaštvo postupa sa svojim najuspješnijim izvozom. Neki kritičari tvrde da ogromna globalna potražnja za Scandi noir-om znači da čitaoci ne mogu realno očekivati da svaku riječ napiše autor naveden na naslovnici. Drugi se ne slažu.
"Ako kupim knjigu određenog autora, želim da je taj autor i napisao", rekao je novinar Lasse Winkler za švedski radio. “Naravno da iskustvo čitanja knjige može biti jednako zanimljivo, možda čak i zanimljivije. Ali ja kao konzument nešto očekujem, jer osjećam povezanost sa ovim konkretnim autorom. Tako da to postaje moralno pitanje.”
Književna saradnja je posljednjih godina sve više prihvaćena u pisanju kriminala. Od smrti Stiega Larssona, autora Djevojke sa tetovažom zmaja, 2004. godine, njegovu seriju "Milenijum" nastavili su pisci kriminala David Lagercrantz i Karin Smirnoff. Najprodavaniji američki pisac James Patterson redovno sarađuje s drugim piscima kako bi održao izdavanje nekoliko knjiga godišnje.
Razlika je, rekao je Kvartalov Lapin, u tome što su te knjige kreditirale koautore. "James Patterson je veoma otvoren po pitanju činjenice da on daje zaplet, a drugi autori daju riječi", rekao je. „Vidim prednosti tog pristupa. Ako bi autor samo pripisao svom ghostwriteru zahvalnicu na poleđini, to mi se čini lažnim.”
federalna.ba/The Guardian