Svečana akademija Muzeja Sarajeva

Muzej Sarajeva slavi 75 godina rada i postojanja. Tim povodom tokom cijele godine su organizovane različite aktivnosti. Cilj muzeja je da pokaže šta se to nudi novim generacijama.

Muzej Sarajeva obilježava svoju godišnjicu oživljavajući i kulturu teatra te i na taj način daje priliku da nauči šta je to umjetnost sjenke. Tom prilikom su u Despića kući upriličene dvije predstave za djecu i odrasle – savremena adaptacija basne Vuk i sedam kozlića te Karađoz u avi(j)onu.

„Počeli smo sa nematerijalnim naslijeđem. Željeli smo da pokažemo našoj djeci, a i odraslima kakav je to teatar sjenki, šta je to teatar sjenki, kako možemo, zapravo, da neku iluziju iz prošlosti - koja je tako dobro ukotvljena, rekli bismo, u bilo naroda, u njegovu kulturu i tradiciju kroz zadnjih 6-7 stoljeća - ponovno oživimo, ali na savremen način“, kazala je Indira Kučuk-Sorguč, direktorica Muzeja Sarajeva.

Savjetnik Muzeja Sarajeva Mirsad Avdić ističe kako su uspjeli sastaviti dvije značajne stvari - 75 godina Muzeja i ponovo afirmisanje igre sjene, odnosno pozorište sjene Karađoz.

Prvi put u svojoj historiji, Muzej Sarajeva,  izvan svoga matičnog prostora, reprezentira bogatstvo iz svojih zbirki koje je čuvano u muzejskom fundusu i nije nikada izlagano u ovakvom obimu na jedan cjelovit, vantematski i koherentan način. Muzej Sarajeva je jedini put na tematsko-ekspozicioni način izložio hronološki i po historijskim epohama najatraktivnije predmete iz svojih zbirki prije 35 godina, u galerijskom prostoru tadašnjeg Muzeja grada Sarajeva, koji se nalazio na mjesto današnjeg Fakulteta islamskih nauka.

Povodom velikog jubileja javnosti je predstavljeno 140 eksponata i 100 fotografija od kojih se posebno ističu sjajna umjetnička djela vrhunskih bh. slikara te iznimno vrijedne i značajne artefakte etnološkog, arheološkog, antropološkog i povijesnoga disciplinarnog polja.

Kompleksnost  u izlaganju eksponata utoliko je veća, pošto je fundus od 15 sistematiziranih zbirki trebalo sintetizirati u jednu cjelinu poštujući zakonitosti muzeologije i specifičnost galerijskog prostora Gazi Husrev-begovog hanikaha, koji graditeljski nosi miris prošlih vremena, i svojom mozaičnošću otvara mjesto za inovativna rješenja.

„Htjeli smo da ovom izložbom samo razmaknemo zarčiće na prozorima i nalaktimo se iznad mušebaka tek toliko da se čuju ezani i crkvena zvona kad u milozvučju istoga momentuma kreiraju kosmičko suglasje; da pogledamo u naninu seharu – riznicu ruha i tajni, da se nađemo ispred mađioničara čija nas obmanjivanja uveseljavaju i da u pozorištu sjenki prepoznamo neke današnje “Karađoze i Hadživate”… Htjeli smo i to da nas kroz ovo vremeplovno putovanje vode vrijedne ruke naših majki vezilja po čijim smo istkanim ćilimima i sami letjeli oponašajući likove iz bajki, da se zamislimo u vrijeme Sarajeva bez Vijećnice, Katedrale, Mome i Uzeira, Holiday Inna, Pošte, Aškenaske sinagoge, Evangelističke crkve, bez zidova koji reguliraju tok Miljacke i drugih građevina, i da na tom putovanju ne zaboravimo sve ono što nas čini građanima ovog čudesnog grada kojemu nema ravna na cijelome dunjaluku. I zbog toga smo odabrali da naši eksponati pričaju priče o onima koji su ih koristili, kupovali i prodavali, davali i ostavljali u nasljedstvo ili uvakufljavali, ne sluteći da će nekad oni postati muzejsko blago – ključ naših postavki i svjetlo naših depoa“-navela je u katalogi izložbe Indira Kučuk-Sorguč, direktorica JU Muzeja Sarajeva.

( Dunja Jelovac )