Svake godine poslije dženaze u Srebrenici – muk i nacionalističke provokacije

Dan nakon obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici, u Potočarima muk i tišina. Porodice žrtava i preživjeli svjedoci ostali su sami. Vlast ih se sjeti samo tokom nekoliko dana kada se obilježava tužna godišnjica genocida. Ostale dane prepušteni su sami sebi, da se bore sa povratničkim nedaćama i opstrukcijama kojima su godinama izloženi kada je u pitanju povratak normalnog života u njihove domove na području Srebrenice.

Hafiza Emkić posjetila je mezar sina Elvedina, koji je imao samo 16 godina kada je ubijen. Ukopan je pored oca Ibrahima. Elevedin je 11. jula 1195. godine odveden iz UN-ove baze u Potočarima i strijeljan. Pronađen je u masovnoj grobnici na Snagovu.

“Sišao je sa mnom iz Srebrenice, pa je otišao s drugom hodati i tako nas otjerali u fabriku i zatvorili. Njega u drugu, a na su tu veliku. I nismo se više nikada vidjeli.”

Istu bol dijeli i Bahra Krkić, koja je danas došla da prouči Fatihu sinovima Muhamedu i Muji, ubijenim u genocidu u Srebrenici.

“Sad idem starijem Muhamedu, on je pronađen kompletan. Od mlađega nema 5-6 košćica, on je ukopan 2011.“

Tužno je, kažu, da su samo dan nakon godišnjice genocida ostavljeni sami.

“Treba svaki dan da neko dođe, poneko da obiđe narod. A ovako - godišnje se skupi što je god raje i naroda, drugi dan samo nišani”, kaže Emina Atanović, žrtva genocida i dodaje kako su povratnici prepušteni sami sebi

Samo dan poslije, Srebrenica izgleda sablasno. Na ulicama su rijetki prolaznici.

“Dođu političari, dođu svi sa strane – značajni smo im, na posebnom smo im mjestu. A onda dođe ovaj 12. juli. Budu tu 11. jula. I nisu ni sačekali da padne noć. Oni napuste Srebrenicu i Srebrenica postaje sablasna. Tužna. I ovo je najbolja slika i prilika koja pokazuje gdje je Srebrenica 30 godina poslije zločina genocida. Naš odgovor bi trebao da bude i osveta - život da se vrati u Srebrenicu”, kaže Muhamed Avdić, žrtva genocida.

Alija Tabaković, predsjednik Kluba Bošnjaka u Vijeću naroda RS-a, upozorava kako je Srebrenica i dalje pod upravom vlasti i političkog sistema koji je isplanirao, pokrenuo i počinio genocid - i na kraju je presuđen za zločin genocida: “Imamo i takvo ustavno uređenje, ali i imamo političku situaciju i političke aktere i procese koji su činili genocid 1995. godine i danas dan obnašaju određene pozicije na lokalnom nivou”.

Nekoliko sati nakon dženaze u Potočarima, povratnici srebrenički Bošnjaci našli su se na udaru novih nacionalističkih provokacija koje su upućene iz prostora koji pripada lokalnoj pravoslavnoj crkvi, gdje su čula glasna muzika.

“Je li ikad neka snakcija izrečena? Pjevane su i prije tu četničke pjesme. Ništa. Zato sam rekao da trebaju i političari i vjerski lideri da dođu da žive u Srebrenici, da osjete Srebrenicu. Ja vjerujem - kad bi oni bili tu, to se ne bi dešavalo ovdje ispred crkve”, dodaje Avdić.

Tabaković navodi kako nema nikakve sumnje da se to sve radi u oraganizaciji SPC-a: “To se dešava u porti crkve, oni im daju struju, oni im pripreme svu logistiku, a ova tri-četiri njihova šerifa to organiziraju. Mislim na ljude iz SDS-a - Momčila Cvjetinovića, Miloša Milovanovića i Mladena Grujičića”.

Ni lokalna vlast ni srebrenička policija nisu ništa učinili da to spriječe i oštro kazne organizatore provokacija koji gotovo svake godine u isto vrijeme puštaju muziku i četničke pjesme, a da za to nikada nisu procesuirani.

federalna.ba