Susret u olimpijskom Sarajevu sa legendarnom Katarinom Witt
Na današnji dan, 18. februara 1984. godine, legendarna njemica Katarina Witt osvojila je svoju prvu zlatnu olimpijsku medalju u umjetničkom klizanju na 14. Zimskim olimpijskim igrama u Sarajevu i tako je krenula niz najsjajnijih odličja.
Krajem 2016. godine sa Katarinom Witt susreli smo se u Sarajevu, gdje je organizaciji Ambasade Njemačke u Bosni i Hercegovini, legendarna klizačica učestvovala na predstavljanju kampanje ‘2017 – sport osoba s invaliditetom u fokusu’.
„Raduje me što će Njemačka ambasada i 2017. godine biti koncentrirana na sport za osobe s posebnim potrebama, a moja fondacija radi upravo na tome”, rekla je tada Katarina Witt, koja je vodila radionicu sa djecom s poteškoćama, njihovim trenerima i profesorima. Fondacija “Katarina Witt” osnovana je prije 2005. godine, a posvećena je podršci sportskih projekata za djecu s invaliditetom.
Vratimo se umjetničkom klizanju i dvostrukoj olimpijskoj pobjednici. Rođena je 3. decembra 1965. u Staakenu, predgrađu Berlina, u tadašnjoj Istočnoj Njemačkoj. Na svom prvom Evropskom prvenstvu 1979., sa samo 14 godina, zauzela je simbolično 14. mjesto, a tri godine kasnije, na Svjetskom prvenstvu, osvojila je srebrnu medalju.
Od 1983. do 1988. godine počinje njena dominacija – osvojila je čak 16 zlatnih i jednu srebrnu medalju na međunarodnoj sceni.
Prvu olimpijsku medalju osvojila je u Sarajevu 1984. godine.
“Tada sam imala 18 godina. To je bilo moje prvo učešće na Olimpijskim igrama. Za sportistu je najveća čast učestvovati na olimpijadi, a ako još imate priliku osvojiti medalju, morate to iskoristiti. Moj najveći cilj bio je da se vratim kući sa zlatnom medaljom i u tome sam uspjela i ta medalja bila je vrlo emotivna za mene.”
Na svojim drugim olimpijskim igrama u Calgaryju pobijedila je u čuvenoj “borbi dvije Carmen”. Debi Thomas i Katarina Witt odlučile su klizati uz Bizetovu operu „Carmen“, koja je ušla u anale svjetskog klizanja, jer je po ovoj izvedbi godinu dana kasnije snimljen čuveni film „Carmen na ledu“, u kojem je igrala upravo legendarna klizačica.
“I na tim Olimpijskim igrama bila sam pobjednica i, uz zlato iz Sarajeva, to je bila moja najdraža medalja. U Calgaryju sam postala druga žena, poslije Sonje Henie, koja je uspjela odbraniti zlatnu olimpijsku medalju u umjetničkom klizanju. A nakon Calgaryja su me pamtili i po toj čuvenoj izvedbi, a poslije i snimljenom filmu.”
Witt je nastupala i na svojim trećim olimpijskim igrama, nakon ujedinjenja Njemačke, ali je u Lillehammeru 1994. završila na sedmom mjestu. Dalje, četiri je puta bila prvakinja svijeta (1984, 1985, 1987. i 1988) i šest puta uzastopno prvakinja Evrope (1983, 1984, 1985, 1986, 1987. i 1988).
Od 1981. do 1988. godine bila je osam puta uzastopno prvakinja Istočne Njemačke. Osvojila je i prvenstvo Kanade (1984), dok je tri puta bila najbolja na japanskom Grand Prixu (1983, 1987. i 1988).
Katarina Witt 1988. godine počinje profesionalnu karijeru sa Brianom Boitanom, također olimpijskim pobjednikom. Trogodišnja turneja po Americi, šou pod nazivom "Klizanje . Witt i Boitano", bila je toliko uspješna da je njujorški Madison Square Garden prvi put u deceniji bio rasprodan zbog jedne klizačke manifestacije.
Časopis „Mladi svijet“ izabrao ju je 1984. godine za sportisticu godine u Istočnoj Njemačkoj, a iste godine dobila je Patriotsku medalju tadašnje države. Olimpijsko priznanje Međunarodnog olimpijskog komiteta dobila je 1988. godine.
U čast Katarine Witt i njene pobjede u Calgaryju, Sjeverna Koreja izdala je minijaturne filatelističke blokove s tri velike slike Witt na ledu. Za ulogu u filmu „Carmen na ledu“ dobila je nagradu „Emmy“ 1990. godine.
Magazin „People“ dvije godine zaredom (1991. i 1992) uvrstio ju je među 50 najljepših ljudi na svijetu. Nagrada “Zlatna kamera” za olimpijski povratak uručena joj je 1994. godine.
Amaterskom klizanju se vraća 1994. godine, na nacionalnom prvenstvu sada ujedinjene Njemačke, kada je zauzela drugo mjesto.
Tokom 1995. godine na adresu lijepe Njemice stigla su još dva priznanja – nagrada “Jim Thorpe” i obavještenje da je primljena u Kuću slavnih svjetskog klizanja, što se smatra jednim od najvećih i najznačajnijih priznanja u svijetu sporta.
Prema mišljenju Američkog instituta za istraživanje mišljenja, 1999. godine proglašena je za sportisticu godine u Sjedinjenim Američkim Državama. Svjetsku poslovnu nagradu dobila je 2004. da bi godinu kasnije bila primljena u Kuću slavnih Međunarodne ženske sportske fondacije.
Narodni opservatorij u Drebachu nazvao je asteroid 2000 SF45, otkriven 2000. godine, po Katarini Witt (zvanično, asteroid to ime nosi od 2005. godine). Od značajnijih priznanja izdvaja se nagrada “Osgar” za životno djelo tabloida „Bild“, koja joj je dodijeljena 2007. godine.
Doslovno rečeno, Katarina Witt osvojila je sve što se moglo osvojiti. A na kraju susreta u olimpijskom Sarajevu 2016. godine smo je pitali: ima li nešto što je željela, a nije osvojila?
“Zlatnu kašiku”, kroz njen prepoznatljivi osmijeh rekla je Witt, koju je svojevremeno magazin „Time“ nazvao najljepšim licem socijalizma.
federalna.ba/Muhamed Bikić