Srebrenica - hiljadu rana još bez konačnog smiraja

Svaka godišnjica genocida u Srebrenici za porodice donosi istu dilemu - da li ukopati najmilije onda kada je pronađen tek djelić njihovih posmrtnih ostataka? U brojnim slučajevima radi se o samo nekoliko kostiju često premještanih iz jedne u drugu masovnu grobnicu.

Iz udruženja koja okupljaju majke Srebrenice i Instituta za traženje nestalih još jednom apeluju da porodice daju svoj pristanak za ukop, da bi njihovi najmiliji koji su ubijeni u genocidu našli vječni smiraj. Vremena za donošenje odluke je sve manje. Porodicama žrtava je ta mogućnost otvorena do 5. jula.

U Srebrenici će 11. jula biti klanjana dženaza i obavljen ukop sedam žrtava genocida iz posljednjeg rata. Među njima su i posmrtni ostaci dva devetnaestogodišnjaka.

“Još jednom bih zamolila sve majke, braću, sestre, djecu, žene koje su preživjele, za one koji su identifikovani da prihvate to da imaju svoj nišan, da su živjeli, da su postojali”, poručila je Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majke enklava Srebrenica i Žepa.

Nekoliko dana nakon obilježavanja 30. godišnjice genocida i dženaze u Potočarima počet će i proces reekshumacije, koja je za porodice ubijenih jednako bolna kao i ukop njihovih najmilijih.

“I ove godine imamo 89 slučajeva gdje ćemo vršiti dokopavanje i reekshumaciju radi pridodavanja naknadno pronađenih posmrtnih ostataka”, pojašnjava Sadik Selimović, istražilac u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine.

U depou Memorijalnog centra nedavno je okončana i prva faza pohranjivanja dijela predmeta i ličnih stvari ubijenih, koji su pronađeni u masovnim grobnicama, a služili su i kao dokazni materijal u sudskim postupcima o genocidu.

“Radi se ukupno o 403 predmeta koja će biti preuzeta i stavljena na trajno čuvanje u Memorijalni centar. S druge strane, osposobili smo prostor u kojem će se vršiti konzervacija i arhiviranje svega što dobijemo kroz ovaj proces”, istakla je Amra Begić-Fazlić, pomoćnica direktora Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.

Direktorica Instituta za nestale osobe Bosne i Hercegovine Saliha Đuderija naglašava važnost stručnog i odgovornog očuvanja predmeta koji imaju neprocjenjivu historijsku i dokaznu vrijednost kada je riječ o genocidu u Srebrenici.

Do sada je u mezarju Memorijalnog centra ukopano 6.765 žrtava genocida. Među njima su i otac i tri brata Sadika Selimovića, kao i mnogobrojni članovi njegove šire porodice. Njegova misija traženja nestalih neće stati, kaže nam.

“Dok sam živ neću stati, i kad odem u penziju. Jednostavno, bez toga ne mogu živjeti jer još hiljadu ljudi treba naći”, poručuje Selimović.

Svaka pronađena kost, svaki predmet, svaka uspomena dio je istine o genocidu. Iako su odluke porodica teške, one imaju snagu da prekid tišine zamijene dostojanstvom ukopa i trajnim sjećanjem. Dok Memorijalni centar Potočari čuva ono što je pronađeno, društvo ima odgovornost da čuva ono što ne smije biti izgubljeno – istinu, pravdu i sjećanje.

federalna.ba