Sjećanje na legendu: Džamonja je Sarajevo vidio kao najdraži rođendanski poklon

Priče Darija Džamonje smatraju se ogledalom kolektivnog iskustva, duha jednog vremena i prostora. Preminuo je prije 23 godine, ali sjećanje na njega nije iščezlo. Danas ga se sjećamo, simbolično, na njegov rođendan.

Priče Darija Džamonje smatraju se ogledalom kolektivnog iskustva, duha jednog vremena i prostora. Preminuo je prije 23 godine, ali sjećanje na njega nije iščezlo. Danas ga se sjećamo, simbolično, na njegov rođendan.

Dario Džamonja se upisao u kulturni identitet jugoslavenskog i bosanskohercegovačkog naroda, ostavši tvrdoglavo fokusiran na Sarajevo. Njegova privrženost mjestu rasla je do mjere hroničara, svojevrsnog kritičara društvenih tranzicija i bilježničara ključnih historijskih tačaka iz šarmantne Ja – perspektive. Rodio se 18. januara 1955. u Sarajevu, nije završio gimnaziju jer je živio po kafanama. Samoubistvo u njegovoj porodici bio je nasljedni dar. Isuviše mlad je prihvatio samoću, mrak pijanstva i mamurluka, neurednost boravka, bolove, padove, lomove i cijenu egzistencije. O takvoj je pisao zbilji ili o metaforičkim sinegdohama u kojima je ona stala; o konstantnom iščuđavanju na šta je život spreman da učini čovjeku. Pobjegao bi od sebe, samo da je mogao:

“Mijenjam jedan malo rabljeni književni talenat za jedan dobar porodični, nedjeljni ručak...

Mijenjam komplete Dostojevskog, Hessea, Hemingwaya, Babelja za čistu i ispeglanu košulju, za uštirkanu kragnu bijele košulje, koju nikad ni ne moram obući, ali hoću da je imam; za par čistih čarapa i uvijek toplu vodu u bojleru.”

Njegov dom bila je kaotičnost ulice, svi dijelovi malog Sarajeva, za njega velikog i najvećeg. Tu idealiziranu ljubav između čovjeka i grada pokušali su razoriti razni akteri raznih puta, govoreći mu: tvoje se Sarajevo promijenilo. Istina, mjesta ključnih događaja jedne teške biografije su iščezla s temeljima, a prijatelji, nekada svi do jednog na potezu od Marindvora do Baščaršije sada nisu ni na zemlji.

I uprkos tome, na opasku promjene, Daco bi sigurno opsovao i po ko zna koji put naglasio svoju tvrdoglavost: Sarajevo je moj najdraži rođendanski poklon.

federalna.ba