Sigurnost saobraćaja u Bosni i Hercegovini

Broj poginulih i povrijeđenih na saobraćajnicama u Bosni i Hercegovini stalno raste. Samo tokom prošle godine desilo se u prosjeku 98 saobraćajnih nesreća dnevno. Od tog broja, 22 nesreće bile su sa smrtnim ishodom.

Ukupan broj povrijeđenih i stradalih osoba u saobraćajnim nesrećama u stalnom je porastu, kaže Elvedin Hasanović, rukovodilac Sektora za organizovanje pomoći na cesti, preventivu, obrazovanje i inovacije BIHAMK-a:

„Tokom 2024. godine bilo je preko 35 hiljada saobraćajnih nezgoda. Od 2017. imali smo blagi trend smanjenja saobraćajnih nezgoda i poginulih osoba i teško povrijeđenih, dok se taj trend prekinuo prije dvije godine tako da sad imamo opet povećanje broja saobraćajnih nezgoda sa povrijeđenim licima.“

Dakle, u 35 hiljada saobraćajnih nesreća, bilo je više od osam hiljada teže povrijeđenih, a smrtno su stradale 22 osobe. Adnan Omerhodžić, viši asistent na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije, daje nam najnovije informacije:

„Značajan broj saobraćajnih nezgoda koji se dogodio u proteklih nekoliko dana, posmatrano statistički u odnosu na dosadašnje pokazatelje broja poginulih i povrijeđenih na godišnjem nivou, predstavlja veoma negativan i skok i porast. Međutim, o stvarnim uzrocima je vrlo nezahvalno govoriti, jer svaka saobraćajna nezgoda ima svoje jedinstvene specifičnosti, okolnosti, uslove i uzroke pod kojima se dogodila.“

Analizirajući statistiku, primjetno je povećanje ukupnog broja saobraćajnih nesreća za 2,01 posto u odnosu na katastrofalnu 2023. godinu, koja je u odnosu na prethodnu imala povećanje za 10,89 posto. Neslavan procentualni rast se primjećuje i kod broja nesreća sa poginulim ili povrijeđenim osobama, jer je u 2024. godini registrovan rast od 4,46 posto. Profesor dr. Osman Lindov:

„Dešavaju nam se neke stvari koje nam dolaze na naplatu – spora izgradnja ozbiljne infrastrukture, ne završavaju se autoputevi na prostoru BiH, magistralna mreža se ne obnavlja tako kako bi trebalo, nemamo novih saobraćajnica koje su sigurnije ili ih je vrlo mali broj.“

Prema podacima, na području BiH tokom prošle godine događalo se u prosjeku 98 saobraćajnih nesreća dnevno, od toga 22 sa poginulim osobama. Omerhodžić tumači ovakvo stanje:

„Ako posmatramo trendove pokazatelja saobraćajnih nezgoda i njihovih posljedica u posljednjih nekoliko godina, možemo konstatovati da opšte stanje nije dobro. Uz navedeno, a vrlo vjerovatno, kao jedan od osnovnih razloga konstatacije takvog stanja jeste da u BiH još uvijek ne postoji jedinstveno i sinhronizovano strateško opredjeljenje.“

Tek nakon detaljne stručne, sveobuhvatne i dubinske analize saobraćajnih nesreća, može se konkretnije govoriti o stvarnim uzrocima i nastanka i porasta tog broja, navodi profesor Lindov:

„Pojavljuje se mnogo više automobila na cestama. Imamo u posljednje vrijeme i nekakvih praznika i, evo nam odgovora, da smo u posljednjih mjesec dana izgubili mnoge živote. Pogotovo mlade živote.“

Ako posmatramo trendove pokazatelja saobraćajnih nesreća i njihovih posljedica u posljednjih nekoliko godina, možemo konstatovati da opšte stanje nije dobro. Uz navedeno, a vrlo vjerovatno, kao jedan od osnovnih razloga takvog stanja, jeste da u BiH još ne postoji jedinstveno i sinhronizovano strateško opredjeljenje, navodi Omerhodžić:

„Dakle, ne postoji sistemski i strateški pristup koji bi podrazumijevao kreiranje dokumenta strategije sigurnosti cestovnog saobraćaja, pratećih akcionih planova, detaljnih mjera i odgovornih subjekata za implementaciju tih mjera, kao što su ministarstva, prije svega, saobraćaja, zatim MUP, Ministarstvo zdravstva, obrazovanja, prostornog uređenja i drugih koji mogu dati doprinos u poboljšanju tog stanja.“

Živote odnose i odroni koje  ne rješavaju po nekoliko mjeseci. A, stalno se javljaju novi na mnogim saobraćajnicama. Prema Tuzli su građene treće trake, ali ne funkcionišu upravo zbog odrona kamenja i pijeska. Zaustavljeno je i građenje zaobilaznica oko bh. gradova. Profesor Lindov nije optimističan ni za budućnost bh. saobraćaja:

„Biće nam stanje i gore, jer jednostavno bavimo se nekim drugim stvarima. Ne bavimo se ni saobraćajnim transportom. Evo su nam svirali neki dan po glavnom gradu. Ima ih mnogo više i trebaju mnogo više da sviraju svaki dan dok ne riješimo njihove nagomilane probleme. Ali, eto. Oni su jedan dan prosvirali. Ovi im obećali, sve će im riješiti u vrlo kratkom vremenu. 'Haj´te vi kućama. Mi ćemo to riješiti.' Nećemo to riješiti. Ali, evo. Dali smo im obećanje. I već dugo im dajemo obećanje. Kao što ćemo izgraditi mrežu autoputeva u BiH. Ali kad? 2050. nadam se.“

Policija i ostale institucije fokus stavljaju na vozače, odnosno na „ljudski faktor.“ Ipak, pažnju treba obratiti na kompletno stanje društva, brzinu života i psihofizičko stanje vozača. Naprimjer, prilikom polaganja vozačkog ispita testiraju se dvije stvari – test vožnje i neurološki test. Kada se dobije vozačka dozvola, ne testira se vozačka psihofizička sposobnost sve do šezdesete godine života, ukoliko dozvola bude produžena prije isteka. Na ovo upozoravaju i brojni instruktori vožnje koji tokom obuke primjećuju da pojedinci nemaju dovoljno strpljenja. Podaci govore da 1,35 miliona ljudi godišnje pogine u saobraćajnim nesrećama. Prema podacima Međunarodnog programa za procjenu puteva, svaki dan prosječno 56 osoba postanu kvadriplegičari, 161 osobi bude amputiran ekstremitet, 932 imaju teške povrede mozga, a 102 hiljade 835 osoba, uglavnom mladih, smrtno strada ili ima doživotne posljedice. Svi ovi podaci pozivaju na oprez.