Šesti april: Dan sjećanja, oslobođenja i prkosa

Rušeno, pokoravano, a nepokoreno. Jedan datum, dva rata i jedno oslobođenje. Šesti je april i Dan grada Sarajeva. Onog, 1941. prvi put bombardovano, 1945. oslobođeno. Šestog aprila 1992. godine počeo je pakao i 1.425 dugih dana opsade. Okupirano i zatvoreno. Ali Sarajlile su prkosile i opstale.

Šesti april u historiji Sarajeva ispisan crvenim slovima, vatrom i krvlju. Sarajevsko proljeće 1945. godine bilo je sudbonosno za njegovu budućnost i opstanak.

„Uvijek se sjetim riječi druga Tita da nema bezizlazne situacije za ljude koji znaju za šta se bore. A čini mi se da smo mi partizani znali za šta se borimo i za šta smo pobijedili“, govorila je učesnica NOB-a Nađa Taso Biser.

Partizanske jedinice oslobodile su Sarajevo od fašističke torture u Drugom svjetskom ratu. Fašizam je pobijeđen. Oslobođenju Sarajeva doprinijelo je djelovanje ilegalnog antifašističkog pokreta, čiji su članovi bili svi oni okupljeni oko iste ideje, za koju su bili spremni dati život, bez obzira na nacionalnu pripadnost.

„60.000 ljudi je prošlo kroz zatvore i logore u Sarajevu. Od toga je 9.000 ubijeno. Taj broj u odnosu na 100.000 stanovnika pokazuje kako je strašan teror provođen u gradu“, ističe mr.sc. Seka Brkljača, stručna savjetnica u Institutu za historiju.

Gotovo pola stoljeća kasnije, u aprilu 1992. godine, nakon što je Bosni i Hercegovini suverenost međunarodno priznata, Sarajevo je ponovo bilo suočeno sa stradanjem i protivnicima te ideje. Jedini zahtjev građana na demonstracijama bio je mir i sloboda. Odgovor onih s druge strane bio je – pucanj. Prve žrtve krvoprolića bile su Olga Sučić i Suada Dilberović. Vrbanja most danas je po njima nazvan.

Bio je to počertak krvoprolića u glavnom gradu Bosne i Hercegovine i ratnog košmara koji je trajao 44 mjeseca.

Suočeno s agresijom, Sarajevo je bilo u opsadi, najdužoj u historiji modernog čovječanstva, a stanovništvo je postalo meta snajperista i izloženo svakodnevnom granatiranju.

Oko 350.000 građana bilo je zarobljeno pod neprekidnom paljbom nekadašnje JNA i Vojske RS-a. Granate, snajperi, artiljerija – smrt koja je dolazila sa svih strana. Za četiri godine u opkoljenom Sarajevu ubijeno je 1.601 dijete. 11.541 građanin Sarajeva.

„Velešiće tuci i Pofaliće tuci, tamo nema mnogo srpskog življa. Tuci oko Dobrovaljačke, Humske i Đure Đakovića. Idi na artiljerijsko osmatranje da ne mogu da spavaju i da razvučemo pamet njihovu“, naređivao je ratni zločinac Ratko Mladić.

Ipak, Sarajevo nije pokleknulo. Dok su jedni rušili, ubijali, drugi su – branili. Šestoaprilska nagrada ostala je simbol nesalomljivog duha Sarajeva i zajedničke budućnosti svih njenih građana. Najviše priznanje onima koji su doprinosili njegovoj ljepoti, kulturi, otporu i obnovi, opredijeljenih da žive u nezavisnoj državi Bosni i Hercegovini.

federalna.ba