Šarčevićve „Mane i vrline“ promovirane u Jajcu na Plivskim omahama

U okviru ovogodišnjeg festivala Plivske omahe, koji se u Jajcu, njegujući različitosti, održava petnaesti put zaredom, promovirana je knjiga fra Ivana Šarčevića „Mane i vrline“. S njim je o svemu pomalo, a napose o životu na putu dobra u zemlji u kojoj bi jedni drugima istinski, a ne samo deklarativno morali biti najbliži, razgovarao fra Drago Bojić.

„Prirodno je nama da budemo manjkavi, odatle mane. Mane ne znače zlo, mane su mogućnost da trajno sebe zavaravamo da smo ispravni, a vrline su nešto što nas čini ljudima“, govori Šarčević.

Niko se od nas ne rađa s moralom, pa se za vrline i ono ljudsko u nama ustrajno i strpljivo mora odgajati. Prvo u porodici, pa samoodgojem, potom u školama i vjerskim zajednicama, u društvu u kojem se sve češće sumnja u put dobra.

„Ovdje je riječ o tekstovima, esejima o ljudskim osobinama i manama, koje stvarno mogu svi čitati - i vjernici i oni koji ne vjeruju jer su to sve teme koje se tiču stvarno svakog čovjeka“, objašnjava Bojić.

A zbog čovjeka oni i jesu pisani te objavljivani u časopisu Vjesnik Franjevačkog samostana svetog Luke u Jajcu, koji je, uz zagrebačku Kršćansku stvarnost, izdavač ove knjige. U njoj svi možemo pronaći nauk i lijek, ma kako ga zvali, za povratak na put dobra, u koji smo, očigledno je, zbog niza razloga počeli sumnjati. Odgovornost za to u prvom redu, kaže autor, snose političari zbog položaja i moći koju imaju, ali nisu sami: „Odmah iza toga idu svi ljudi koji se na bilo koji način bave ljudima ili, ako ćemo na starom jeziku govoriti, koji se bave ljudskim dušama. Dakle, tu su vjeroučitelji - bilo da su imami ili svećenici ili kao vjeroučitelji teolozi, ne bih ispustio ni medije, novinare...“.

Svi pobrojani, u određenom smislu, u službi su ljudi u ovoj zemlji u kojoj se većina stanovnika izjašnjava kao vjernici. A to bi u najkraćem trebalo značiti i da vole ljude i rade za njihovo dobro.

federalna.ba