Samir Bekrić za FTV: Gradina me othranila, a Željo mi je dao hljeb

Bosanskohercegovački fudbaler Samir Bekrić u nogometnim krugovima u našoj zemlji, ali i šire važi za velikog igrača i profesionalca.

Karijeru je počeo u OFK Gradina u Srebreniku, odakle je stigao do Željezničara, gradio je u nekolicini inozemnih klubova, igrao za mostarski Zrinjski i tuzlansku Slobodu i onda se ponovno u ljeto prošle godine, četvrti put vratio svome Želji. Bez obzira na godine, Bekrić i dalje pruža odlične partije na terenu, grade ga borbenost, ali i profinjen stil u igri.

U intervjuu za FTV Bekrić između ostalog govori o OFK Gradina, inozemnoj karijeri, prilikama u Premijer ligi Bosne i Hercegovine i naravno Željezničaru sa kojim je u proteklim godinama osvojio sve što se moglo osvojiti u bh. nogometu. I ne staje, niti želi stati, stoga uživa poseban status i među navijačima, ali i igračima i ostalim fudbalskim profesionalcima.

Kada se vratite u 2006. godinu i početke koji se vežu za OFK Gradina Srebrenik, šta je prvo čega se sjećate, osim što ste perfektno igrali i bili najmlađi kapiten?

- OFK Gradina je posebna priča. Sjećam se prijatelja, meni jako dragih i znam da smo na stadion dolazili dva – tri sata prije treninga, a da sam ja još toliko ostajao i poslije treninga. Dnevno sam sigurno u to vrijeme na stadionu provodio osam sati. Uvijek kažem, Gradina me othranila, a Željo mi je dao hljeb...

Igrali ste, osim Željezničara za Slobodu i Zrinjski kada su pitanju klubovi u Bosni i Hercegovini. Kako ocjenjujete prilike u Premijer ligi BiH?

- Premijer liga Bosne i Hercegovine svake godine napreduje. Nadam se da će svaki klub u budućnosti imati top teren sa reflektorima, kako bi nam liga bila na još većem nivou.

Impozantna je Vaša inozemna karijera, koja je trajala nekoliko sezona. Šta Vas je naučila?

- Kada si vani onda si robot. Moraš svaki dan da budeš na 100 posto. Uvijek sam bio profesionalac, a kada sam otišao vani vidio sam da moram biti na još većem nivou u svim segmentima, kako bi napredovao i dugo trajao. U fudbalu je svaki dan dokazivanje, nema mlad, star, visok, nizak, samo možeš ili ne možeš.

Po čemu se sjećate vremena provedenog u tuzlanskoj Slobodi? Navijači Vas se sjećaju po izuzetnoj borbenosti i zalaganju na terenu, a igrači, pogotovo mlađi na nesebičnim savjetima, koje ste im pružali?

-Tuzla i Sloboda su me jako dobro primili. Sjećam se da smo imali jednu sjajnu grupu igrača, poštenih momaka, ali nažalost problemi u klubu su mnogo uticali na neke igrače, što je i razumljivo, tako da nisu mogli dati 100 posto svojih mogućnosti. No, igrali smo dobro, vratili publiku na stadion. Mislim da sam se odužio dobrim igrama i oni su to prepoznali i na kraju mi se zahvalili. I danas mi čestitaju i prate moje igre, što mi je jako drago. Hvala im na tome.

Četvrti put ste se u junu ove godine vratili na Grbavicu u Željezničar, veže li vas nešto posebno za ovaj klub?

- Imao sam i mnogo boljih finansijskih ponuda, ali moja želja je bio Željezničar, jer novac mi nije bitan, nego samo da pokažem da vrijedim i sa 36 - 37 godina, odnosno da vrijedimo. U Željezničaru sam proveo najljepše godine karijere, osvojio mnogo trofeja. Željo je moj klub i velika je želja bila da se vratim i ponovo osvajam trofeje.

Imate na stotine odigranih utakmica, veliki broj postignutih golova, jubileja... Imate li neostvarenih želja, kada je karijera u pitanju?

- Što se tiče želja, želim jos mnogo trofeja da osvojim sa svojim klubom. Želim da obradujemo naše navijače u ovom teškom vremenu za sve.

U narednom 16. kolu idete na gostovanje ekipi Mladosti. Kakva su očekivanja od ovog susreta?

- Nezgodno gostovanje kao i svako drugo, ali respect svima. Mi više nemamo pravo na kiks. Moramo da pokažemo pravo lice.

FK Sarajevo Vam na tabeli za prvo mjesto bježi za sedam bodova, a nekako su uvijek interesantne utakmice ova dva tima. Kako vi kao igrač gledate na to?

- Sarajevo trenutno ima prednost i igraju jako dobro, ali ja vjerujem da mi možemo nadoknaditi taj zaostatak. Trebamo dati sve od sebe da budemo tamo gdje nam je i mjesto.

Veliki ste profesionalac, ništa ne prepuštate slučaju a jednom prilikom ste mi rekli da sada imate još veću želju za uspjehom, dobrom igrom i da pozitivnu energiju prenosite na saigrače. Je li to recept za uspjeh na terenu?

- Da baš tako. Uvijek sam imao veliku želju, a sad sigurno jos veću. Želim da pokažem i dokažem svima da poštenim i profesionalnim radom možeš biti bitan i u 36 - 37 godini. Zato uvijek savjetujem mlade da pošten rad, odnos, poštenje prema sebi, klubu, navijačima i karakter, uvijek uspijevaju i na kraju budeš nagrađen.

Čime se namjeravate baviti nakon što okončate karijeru igrača?

- Još nisam odlučio čime ću se baviti poslije karijere. Jedno je sigurno, želim još igrati, dobro se osjećam i igraću sve dok budem bitan ekipi. Kad osjetim da to više nisam, onda ću sam otići, jer meni ugovor ništa ne znači, nije mi bitan. Željo je ljubav, strast, emocija i to mi daje snagu, energiju da idem dalje jako. Završio sam B licencu i poslije igračke karijere sigurno ću i dalje biti u fudbalu, a na kojoj funkciji, još uvijek ne znam.

federalna.ba/Dino Durmić