Šalje li multietnično Sarajevo poruke koje ne bi trebalo?

Stranke Trojke izabrale su rukovodstvo Grada Sarajeva. Drugi je ovo izborni ciklus u kojem biraju, a ponovo je ispraćen oštrim kritikama i javnosti, opozicije i stranaka sa hrvatskim predznakom. Ovaj put, od šest ključnih pozicija, nijedna nije pripala predstavniku hrvatskog naroda. Šalje li multietnično Sarajevo poruke koje ne bi trebalo, pita Kenan Kešmer, urednika portala Raport.ba.

Već drugi izborni ciklus stranke Trojke imaju priliku birati rukovodstvo Grada Sarajeva. I oba puta je to bilo nakaradno, skandalozno, politički degutantno.

Podsjetimo se ukratko.

Prije četiri godine stranke Trojke predložile su velikog Bogića Bogićevića za gradonačelnika glavnog grada. U nikad do kraja razjašnjenoj političkoj spletki tri stranke i njihovi vijećnici uspjeli su obrukati sebe, ponoziti Bogićevića i grad Sarajevo napraviti temom za regionalne medije. Naravno, u negativnom smislu.

I kada smo mislili da smo s brukama završili i da je Trojka nešto naučila iz ovog primjera koji sigurno žele brzo zaboraviti - opet se blamiraju i ruše ono po čemu je Sarajevo poznato i po čemu treba da bude primjer za cijelu državu.

Osim što je zamalo izvisila kandidatura za gradonačelnika druge legende grada - Samira Avdića - također zbog unutarkoalicijskih peripetija i sitnih šićara - Trojka je pokazala da tradicija multikulturalnosti za njih ništa ne znači.

Naime, kao što smo svi vjerovatno upratili, Trojka je imenovala rukovodstvo Gradskog vijeća - i ni na jednu poziciju nisu imenovali Hrvata.

Ne treba ovdje ulaziti u analizu koja je od tri stranke koje čine ovu koaliciju manje ili više kriva - prosto je nedopustivo da se to uopće događa.

Sarajevo, kao glavni grad i primjer historijske nacionalne raznolikosti, jednostavno mora slijediti taj princip, jer je upravo odustajanje od njega poraz probosanske politike, koja ima već i dovoljno neprijatelja.

Jasno je da u Sarajevu više ne živi isti broj Hrvata i Srba kao prije agresije i prije strašne opsade. No, isto tako znamo da Gradsko vijeće ima dovoljan broj i Hrvata i Srba koji mogu, trebaju i moraju da imaju rukovodeće pozicije u glavnom gradu.

Znamo da su maligne nacionalističke hrvatske i srpske politike činile sve da smanje broj Hrvata i Srba u Sarajevu - ili da ih bar diskvalificiraju iz tog korpusa ukoliko su odbili napustiti svoje Sarajevo - pa čak i kada znamo da su se oko toga trudile i bošnjačke nacionalističke politike - upravo je Trojka morala drugačije i pokazati da je Sarajevo grad primjer.

Jer, probosanske politike moraju na svom primjeru pokazati kako funkcionira sklad nacionalnog i građanskog, da bi onda prstom mogle upirati tamo gdje neko tvrdi da to nije moguće.

No, sitni šićar i egoistična bitka za titulu koju lokalni šerifi iz Trojke ne mogu suzbiti - izgleda je jača od svega toga.

I zato ne pije vode objašnjenje koje slušamo ovih dana iz redova Trojke da je Hrvatima i Srbima lakše ući u Gradsko vijeće (što je kao neka nagrada smo po sebi) niti primjeri kako to ni SDA ne provodi tamo gdje su oni vlast na lokalnom nivou.

Znamo kako je SDA kako radi i kako je radila. Očekuje se drugačije.

Ne pije vode ni priča Elmedina Konakovića koji kaže da Trojku napadaju kada imenuju Hrvate i kada ih ne imenuju.

Razlika je bitna - nije isto neku odgovornu državničku poziciju predati u ruke politički kontaminiranog HDZ-ovca i poziciju s koje se predstavlja glavni grad dati sarajevskom Hrvatu koji je ostao vjeran svom gradu.

federalna.ba