Na Vlašiću otkriven rijetki planinski noćni leptir

U saradnji stručnjaka iz Prirodnjačkog muzeja u Karlsruheu, Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine i lepidopterologa iz Austrije, na planini Vlašić nakon gotovo 100 godina ponovo je pronađena vrsta noćnog leptira pod imenom balkanski planinski mrazovac.

Balkanski planinski mrazovac, noćni leptir naučnog naziva Lignyoptera thaumastaria (od grčkog thaumastos = divan, nevjerojatan) vrsta je iz snova za istraživače leptira. Poznato je samo nekoliko planina u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori na kojima je zabilježen. Ova vrsta živi visoko na planinama na livadama u zoni iznad granice šume i pojavljuje se tek nakon što se otope prvi jesenji snjegovi. Krila mužjaka su izrazito žute i ružičaste boje, dok su ženke koje ne lete gotovo bez krila.

U Bosni i Hercegovini je pronađeno samo nekoliko primjeraka ovog noćnog leptira u tri navrata: 1901., 1903. i 1937. godine. Novije opažanje iz 1982. godine postoji samo iz Crne Gore. Budući da toliko dugo niko nije pronašao, smatralo se da je ova vrsta možda izumrla.

U suradnji s Dejanom Kulijerom iz Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, međunarodna grupa stručnjaka za leptire predvođena Robertom Truschom iz Prirodoslovnog muzeja Karlsruhe krajem oktobra mjeseca 2023. godine pokrenula je ekspediciju s ciljem ponovnog pronalaska vrste. Od početka sumraka stručnjaci su pretraživali planinski lanac Vlašić kod Travnika, područje iznad granice šume na visinama između 1550 i 1750 m. Od ponoći pa nadalje, svi su sudionici pronašli pojedinačne mužjake na različitim visinama. Više leptira moglo se primijetiti tek u ranim jutarnjim satima. Od pet sati ujutro mogla se pronaći i pokoja ženka.

Zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama, projekt je bio uspješan već prve noći od 23. do 24. oktobra 2023. godine. Utvrđeno je da vrstu gotovo i ne privlači umjetno svjetlo, što je suprotno od ponašanja većine drugih vrsta noćnih leptira. Nemogućnost ženki da lete vjerojatno olakšava njihovo preživljavanje u planinskim visovima Bosne i Hercegovine i Crne Gore, koji su često zahvaćene jakim jesenjim olujama. To znači da životinje važne za reprodukciju neće biti otpuhane vjetrom iz svog staništa.

Kada nisu aktivni, mužjaci se skrivaju duboko u busenovima trave i ne izlaze za vrijeme nevremena i kiše, što nam je pokazala sljedeća noć kada vrstu više nismo mogli vidjeti u staništu. No, jedan mužjak kojeg je oluja odnijela, slučajno je sljedećeg jutra pronađen na visini od samo 1500 m. Još uvijek nije poznato koje biljke hraniteljke gusjenice koriste u prirodi i kako izgleda njihova rasprostranjenost na Balkanu. Da bi stručnjaci odgovorili na ovo pitanje , neophodna su dalja istraživanja.

federalna.ba/Zemaljski muzej BiH