Rešad Šarenkapa: Nosio sam olimpijsku baklju kroz Titovu ulici

Prije 38 godina, februara 1984. Sarajevo je bilo domaćin 14. zimskih olimpijskih igara. Bh. prijestolnica tih februarskih dana bila je centar svijeta. I danas se pamte ti nezaboravni februarski, ali i dani priprema za olimpijadu i dolasku olimpijske baklje koju su nosili brojni zaslužni sportisti. Jedan od njih je bio i legendarni rukometaš, reprezentativac, prvi predsjednik Rukometnog saveza BiH od sticanja nezavisnosti Rešad Šarenkapa. Upravo smo sa tim olimpijskim danima započeli razgovor...

„Olimpijadu nikada ne treba zaboraviti. Treba se uvijek podsjećati, ne samo u ovim februarskim danima. Moja sjećanja su vezana za olimpijsku baklju kroz Titovu ulicu. U tom periodu bio sam sekretar tadašnjeg SUP-a Stari Grad. Svi znate da su svi turisti tih dana najviše, pored olimpijskih borilišta, posjećivali stari dio grada Sarajeva. Naravno, brinuli smo o njihovoj sigurnosti i sve je bilo na najvišem nivou. Bili smo sjajni domaćini, organizatori, što je i sam potvrdio tadašnji predsjednik MOK-a Juan Antonio Samaranch, veliki naš prijatelj, što je i potvrdio za vrijeme i poslije agresije“, kaže Šarenkapa koji je uvijek raspoložen za priču i podsjećanje na početke rukometa u bh. prijestolnici šezdesetih godina prošlog stoljeća, kada je rukomet postao u Sarajevu, sport broj dva. Prvo mjesto, bilo je i ostalo, rezervisano za fudbal.

„Baš tako. Fudbal na prvom, a rukomet na drugom mjestu. A tadašnji sarajevski rukomet je imao dva savezna prvoligaša: 'Mladu Bosnu' i 'Bosnu', te nižerazredne klubove – 'Sarajevo', 'Partizan', 'Stup', 'Omladinac', 'Igman'. Ti 'mali' klubovi su bili baza za ova dva veća.  Ja sam počeo u 'Sarajevu', a potom prešao u 'Mladu Bosnu', pa u 'Bosnu “, prisjeća se Šarenkapa koji je s obzirom na izuzetne sportske predispozicije, trenirajući plivanje bio  član vaterpolo tima, tadašnje „Mladosti“ i to na poziciji golmana. Ipak, ljubav prema rukometu je presudila, odnosno formiranje u to vrijeme Rukometnog kluba „Sarajevo“.

„Počeo sam sa plivanjem u disciplinama prsno i kraul, pa se zatim okušao i kao vaterpolo golman na Republičkom prvenstvu. Na nagovor Nikole Cucića počinjem trenirati rukomet u novoformiranom klubu Sarajevo i od tada počinje moja rukometna karijera. Sjećam se dobro da su prvi treninzi bili na pomoćnom terenu stadiona Koševo, na koji sam redovno išao iz Logavine, gdje sam stanovao“.

Najveći uspjeh iz tog vremena postiže „Bosna“, koja je 1963. osvojila Kup Jugoslavije, a za Sarajlije je nastupao Šarenkapa  koji je bio najbolji i najefikasniji  igrač  te čuvene finalne utakmice.

„Na neutralnom terenu u Novom Sadu smo pobijedili bjelovarski Partizan. U regularnom toku je bilo neriješeno, da bi u produžecima mi bili bolji. Tad su igrali golmani Mostarac i Nožica, bekovi Pilić, Bjegović i Rebić, ja na liniji i krila Softić, te Čengić“.

U sezoni 1971/72. u dresu Bosne Šarenkapa je bio golgeter Prve lige tadašnje Jugoslavije.

„Bio sam najbolji strijelac, ispred Zlatka Žagmeštara i Hrvoja Horvata, koji je na Olimpij­skim igrama 1972. godine u Minhenu bio kapiten reprezentacije koja je osvojila zlatnu medalju“.

Za reprezentaciju bivše Jugoslavije na mjestu kružnog napadača i pivota, Rešad Šarenkapa  je igrao 35 puta.

„Igrao sam sedam godina za reprezentaciju, bio učesnik dva svjetska prvenstva, u Njemačkoj i Čehoslovačkoj, gdje je tadašnja Jugoslavija zauzela šesto mjesto, što je do tada bio najveći uspjeh. Kostur reprezentacije su bili igrači iz Bosne i Hercegovine, tj. Banja Luke. I da­nas se sjećam suigrača iz reprezentacije: Jović, Perović, Saračević. Stanivuković, Raguž, Cvijetic, Špoljaric, Karadža, Mostarac..."

Nakon okončanja karijere Šarenkapa je i dalje ostao aktivan u sportu. Bio je predsjednik SOFK-e Stari Grad, te član Grad­ske SOFK-e, a od sticanja nezavisnosti BiH, prvi čovjek nacionalnog saveza.

„Rukomet je u Sarajevu bio u uspo­nu sve do izbijanja agresije na BiH, kada je razoren u svakom segmentu. Ipak, u  veoma teškim ratnim uslovi­ma organizovali smo turnire,  pripreme reprezentativne selekcije, koji će kasnije omogučiti reprezentativne nastupe, te odlazak na Kongres IHF-a u SAD, na kojem je BiH i primljena u punopravno članstvo. Prije toga smo bilo primljeni u EHF. Tada je stvorena osnova da naš rukomet postane ravnopravan član u evropskoj i svjetskoj organizaciji“.

Danas je Šarenkapa u penziji, ali pomno prati rukometna dešavanja.

„Pratim redovno tri najjače lige svijeta, Njemačku, Francusku i Špansku. Što se tiče našeg rukometa, dok se ne bude adekvatno ulagalo i država ne bude podržavala taj sport, nećemo napraviti veći iskorak. Nažalost, kod nas se nema osjećaj za sport, kao što je to bilo u bivšoj državi. Skoro sve republike bivše Jugoslavije su nastavili ulagati i podržavati rukomet i zato su napravili sjajne rezultate. Istina, uspjeli smo se plasirati jednom na završnicu najboljih na svijetu i dva puta u Evropu, ali nismo uspjeli polučiti rezultat na tim velikim takmičenjima“, rekao je na kraju legenda bh. rukometa Rešad Šarenkapa.

federalna.ba/Muhamed Bikić