Radio–esej: Bela Hamvaš – Pobjednik, Melankolija, Djevica, Blagoslov

Bela Hamvaš 

/Eperješ, slovački Prešov, 23. III 1897. – Budimpešta, 7. XI 1968./

Bela Hamvaš rođen je u porodici protestantskog sveštenika, ali je odrastao u Bratislavi. Pohađao je kadetsku školu, no njegovo školovanje prekida Prvi svjetski rat. Mobiliziran je na ukrajinski i italijanski front. Dva puta je bio ranjen, ali i psihički potpuno slomljen tako da je neko vrijeme proveo u psihijatrijskoj bolnici. Nakon rata odbio je primiti odlikovanje. Nakon rata B.Hamvaš u Budimpešti studira hungaristiku i germanistiku, povremeno se bavi novinarstvom, a najradije povrtlartsvom. Svoje tekstove objavljuje u raznim časopisima, i sam osniva časopis „Ostrvo“ (izašla su samo tri broja), mnogo piše i prevodi  spise Veda, Upanishada, Konfučijeva djela... U tom periodu objavio je oko 250 tekstova. Od 1927.godine zaposlen je u Gradskoj bibilioteci Budimpešte. Tu ga zatiče i Drugi svjetski rat. Tri puta je bio mobiliziran. Prilikom opsade Budimpešte 1945.godine dezertira, a njegov stan i svi rukopisi na kojima je radio i knjige koje je godinama skupljao uništeni su. Osim tekstova objavljenih u periodici i knjige „Nevidljiva povijest“ jedini sačuvani Hamvašev rukopis je kapitalna „Scientia sacra“. No, iako je sve izgubio B.Hamvaš ne odustaje od svoje ideje, životne misije - da što većem broju ljudi približi svekupno stvaralaštvo ljudskog roda, pa se bavi uredničkim radom, izdavaštvom. Tad nastaje i njegovo značajno djelo – „Antologija humana –pet hiljada godina mudrosti“.  Tri godine nakon rata, 1948, sa svojom suprugom Katalinom Kemenj objavljuje knjigu „Revolucija u umjetnosti - apstrakcija i nadrealizam u Mađarskoj“, i ubrzo zbog svojih nepopularnih političkih stavova i neprihvatanja kulturne javnosti, dobija otkaz u Gradskoj biblioteci. Stavljen je na tzv. crnu listu, a time mu je zabranjeno i objavljivanje knjiga i novi posao. Do svoje smrti, 1969.godine Bela Hamvaš radi kao povrtlar, baštovan, magacioner i fizički radnik na hidroelektranama na Tisi. Ipak, i u ovom teškom periodu Hamvaš piše i prevodi sa hebrejskog, grčkog, sanskrita ... pa, tako nastaje ogroman opus. Zahvaljujući Katalini Kemenj, godinama nakon smrti počelo je štampanje djela Bele Hamvaša. Njegov roman „Karneval“ nastajao je u periodu od 1948. do 1951.godine, a objavljen je tek 1985-e. Priča je to, saga o tri generacije porodice. Sva ostala Hamvaševa djela / romani izvedeni iz su Karnevala. Filozofsko-satirična proza „Filozofija vina“ nastala 1947.godine  te ogledi i studije „Duh i egzistencija“ objvaljeni su tri godine kasnije. Knjige eseja „Patmos I“ i „Patmos II“ koje je B.Hamvaš pisao od 1958. do 1966.godine  objavljene su 1992.godine, a godinu kasnije „Knjiga lovorova gaja“. U svom djelu „Scientia scara“ pisanom 1943–44. a objavljenom 1988.godine, Bela Hamvaš, svojim umjetničkim i duhovnim senzibilitetom interpretirao je misli Hermesa Trismegista, Lao-Cea, Konfučija, Bude, Heraklita, Platona, Origena, sv. Augustina, Erazma Roterdamskoga ... Umro je u Budimpešti, novembra 1968.godine.

Interpretacija eseja „Pobjednik“ – Tarik Helić i Miodrag Trifunov

Interpretacija eseja „Melankolija“ – Nada Đurevska

Interpretacija eseja „Djevica“ – Tarik Helić i Miodrag Trifunov

Interpretacija eseja „Blagoslov“ – Nada Đurevska

Za radio adaptirao – Mirsad Mulabegović

Ton-majstor – Mirsad Tukić

Produkcija – Dokumentarno-dramski program Radija Federacije BiH

Foto - https://withagreenscarf.wordpress.com