Problem Bosne i Hercegovine - sprega vlasti, korupcije i kriminala

Prilog Mirande Fejzagić

Godinu na izmaku obilježilo je, među ostalim, buđenje pravosuđa u Bosni i Hercegovini, koje, iako prolazi veoma sporu reformu, polako se hvata ukoštac sa ekstremnom korupcijom. To je upravo ono na što ukazuju brojni predstavnici međunarodne zajednice – sprega vlasti, korupcije i kriminala osnovni je problem države koja tapka u mjestu na evropskom putu. Da se klupko polako razmotava, govori i činjenica da je tokom ove godine ili uhapšeno ili procesuirano više visokih zvaničnika.

Prema posljednjem Indeksu percepcije korupcije, Bosna i Hercegovina je na 108. mjestu od ukupno 180 zemalja u kojima je vršeno mjerenje. Jedina lošija zemlja u Evropi je Rusija, uprkos činjenici da javnost svakodnevno svjedoči sudskom gonjenju visokopozicioniranih zvaničnika. Novi indeks vidjećemo tek krajem januara, a istraživanje se oslanja na stručnu i poslovnu zajednicu. Smatra se da je naša zemlja posljednjih deset godina nazadovala na tom putu, kaže Edo Kanlić iz organizacije Transparency International:

„Prevashodno zbog nefunkcionalnog i neefikasnog pravosuđa, kada je u pitanju procesiranje korupcije, ali i zbog svih restriktivnih inicijativa koje smo imali, poput inicijativa u Republici Srpskoj za rekriminalizaciju klevete, Zakona o stranim agentima, Zakona o imunitetu, koji bi zapravo spriječio i otežao borbu protiv korupcije. Zakoni koji su usvajani na ovom antikorupcijskom putu i na našem evropskom putu nisu polučili rezultate, s obzirom na to da... izbacivane su najvažnije odredbe. Zapravo to smo vidjeli i sa Zakonom o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću, gdje smo trebali imati ojačani integritet nosilaca pravosudnih funkcija kroz provjere njihovih imovinskih kartona, no to se i godinu i po nakon usvajanja posljednjih izmjena Zakona ne dešava.“

Umjesto toga, pokrenuta je istraga protiv predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i bivšeg direktora Obavještajno-sigurnosne agencije Osmana Mehmedagića. Protiv Mehmedagića juče je podignuta optužnica, dok se za Debevca još čeka. Korupcija u Bosni i Hercegovini je sveprisutna. Početkom godine koju ispraćamo izrečena je presuda bivšem federalnom premijeru Fadilu Novaliću u slučaju Respiratori, dok je samo nekoliko dana kasnije počelo suđenje predsjedniku Republike Srpske, a nekadašnjem članu Predsjedništva BiH Miloradu Dodiku za nepoštivanje odluka visokog predstavnika, koje traje do danas, a za koje u Republici Srpskoj tvrde da je politički proces. Pored toga, Dodik je ustvrdio i da je sam proces predmet trgovine:

„Ja ću samo reći da je meni ponuđeno da prihvatim, za oslobađajuću presudu, razne stvari u centralizaciji Bosne i Hercegovine, što sam ja naravno odbio i zato se usložnjava i pokušava ubrzati ovaj proces. Da ponovim, nuđeno mi je da pristanem na nekoliko stvari, između ostalog, i na imovinu. Ja sam to odbio.“

Treba podsjetiti i na odbjeglog zamjenika direktora Državne agencije za istrage i zaštitu Zorana Galića, protiv kojeg je raspisana međunarodna potjernica za kriminal počinjen dok je bio direktor Granične policije BiH, a koji je još u julu pobjegao u Hrvatsku i kojeg je Sud u Splitu odbio izručiti. Ovu činjenicu tada je prokomentirao ministar Edin Forto:

„Imajući u vidu da je bjegunac u drugoj državi, koja očigledno odbija da ga izruči, mislim da ovo nije prvi put da se dešava da susjedne zemlje odbijaju izručiti nekoga ko je istovremeno i državljanin tih zemalja i oni imaju te zakonske osnove za to. Međutim, ako ćemo pravo, ne vidim razlog zašto bi Hrvatska štitila jednog bjegunca, jednog optuženog za kriminal, ali ne bi bilo prvi put.“

Godinu ispraćamo privođenjem ministra sigurnosti Nenada Nešića. Imajući u vidu da se istraga protiv njega vodi već pet godina, predsjednik Foruma parlamentaraca 1990 Miro Lazović razočaran je činjenicom da osoba osumnjičena za korupciju već dvije godine predstavlja Bosnu i Hercegovinu u regionalnim i međunarodnim krugovima:

„I onda me to vraća malo u neka prisjećanja da su i bivši ministri sigurnosti prošli sa nekim optužbama i tako dalje, pa mi se onda to malo čini deprimirajućim u odnosu na spoznaju da tako važni sektori, kao što je sigurnost Bosne i Hercegovine, obavljaju ljudi koji su pod nekim krivičnim optužbama.“

Nešić je četvrti ministar sigurnosti u posljednjih desetak godina koji je imao probleme s pravosuđem. Sadik Ahmetović, koji je kao kadar SDA bio ministar u periodu 2009 - 2012, pravosnažno je osuđen za zloupotrebu položaja na šest mjeseci zatvora. On je svoju kaznu u konačnici otkupio. Fahrudin Radončić, koji je trenutku hapšenja bio poslanik u državnom parlamentu, prethodno se nalazio na poziciji ministra sigurnosti. Bio je optužen za pritisak na svjedoke u procesu koji se vodio na Kosovu protiv Nasera Keljmendija. U pritvoru je proveo dva mjeseca, na suđenju se branio sa slobode, a potom je oslobođen i država mu je morala isplatiti 27.000 maraka odštete. Selmo Cikotić, također ministar sigurnosti, osuđen je na tri godine zatvora za zloupotrebu položaja ili ovlaštenja, kriminal koji je počinio u vrijeme kada je bio na dužnosti ministra odbrane BiH, u vezi sa prodajom oružja. Dakle, govorimo o strukturama koje vode državu i u čijim je rukama naš sadašnji život i naša budućnost.