Zejad ukopava brata Senajida: Trideset godina boli, ali moramo pričati

Potočari, gdje je tišina najglasnija, gdje bijeli nišani svjedoče o istinskim scenama iz pakla, pisane na najmračnijim stranicama ljudske povijesti, gdje su ukopane po tri generacije jedne porodice, sedam žrtava genocida u Srebrenici nakon trideset godina naći ce vječni smiraj. Brat će biti ukopan uz brata, sin će biti spušten u zemlju uz posmrtne ostatke svoga oca, a otac će nakon trideset godina naći smiraj pored svog sina.

Zejad Avdić imao je samo 16 godina kada 11. jula 1995. godine morao iz Srebrenice krenuti pješice kroz šume prema slobodnoj teritoriji u Tuzli. Od 19-godišnjeg brata Senajida posljednji put se rastao u blizini Bratunačke kamenice, gdje ga je posljednji put vidio.

„Zadnji put, možda pola sata prije Kameničkog brda sam ga vidio. Zvao sam ga, kad bih ga sreo, govorio sam da idemo zajedno. On nije htio, možda iz razloga da, ako bi neko bio ranjen, da barem neko može ići - da ne bi ostala obojica“, priča Zejad.

Nedaleko od tog mjesta pronađeno je samo nekoliko kostiju njegovog brata Senajida.

„Ono što je nađeno je nekoliko kosti od lobanje. S obzirom na to gdje je nađen, rekli su da su slabe šanse da se još nešto nađe, pošto nije u grobnici, nego je ubijen nedaleko od Kameničkog brda, u Suljićima, u potoku koji dijeli ta dva mjesta“, dodaje Zejad.

Na putu do slobodne teritorije Zejad je vidio na više lokacija monstruozno ubijane žrtve genocida.

„Najviše što sam vidio je Kameničko brdo, a ono kasnije gdje god su bile zasjede. Dešavalo se da su ih zarobili, pa izmasakrirali, pa su ih stavljali ma put, znajući kojim ćemo ići, pa sam vidio ljude pored puta koji su izmasakrirani.“

Sjećanja na ubijene žrtve genocida su teška i bolna, kaže Zejad, i podsjeća da se o tome mora svakodnevno govoriti.

„Kad kažeš 30 godina - zvuči puno, ali meni kao da se danas dešava, s obzirom na to da sam sve doživio i preživio, genocid, nije lahko, steglo me, ali zbog svega što se desilo, prije svega, zbog naših šehida, moramo pričati, moramo govoriti šta se desilo“, poručuje.

U Memorijalnom centru Srebrenica do sada je ukopano 6.765 žrtava genocida. Za više od hiljadu žrtava se još uvijek traga. 45 žrtava je identifikovano DNK metodom, ali zbog malog broja pronađenih posmrtnih ostataka, porodice nisu pristupile zvaničnoj identifikaciji.

federalna.ba