Pisma voljenim iz Sedmogodišnjeg rata otvorena 250 godina kasnije

Pisma koje je britanska Kraljevska mornarica zaplijenila prije nego što su stigla do francuskih mornara tokom Sedmogodišnjeg rata otvorena su po prvi put. Napisana 1757-1758, i poslana od strane voljenih za posadu francuskog ratnog broda, pisma nikada nisu stigla do njih.

Profesor Renaud Morieux, koji je otkrio pisma, rekao je da se radi o "univerzalnim ljudskim iskustvima". Sedmogodišnji rat je bio bitka vođena uglavnom između Britanije i Francuske oko kontrole nad Sjevernom Amerikom i Indijom. Završena je Pariskim ugovorom, koji je Velikoj Britaniji dao značajne dobitke.

Profesor Morieux, akademik sa Univerziteta u Cambridgeu, iskopao je zbirku od 104 pisma iz Nacionalnog arhiva u Kewu i rekao da je "agonizirajuće koliko je malo falilo" da dođu do željenih primalaca na brodu Galatee. Francuska poštanska uprava ih je odvela u više luka u Francuskoj kako bi ih pokušala dostaviti, ali nisu uspjeli.

Galateju su Britanci zauzeli na putu od Bordeauxa do Quebecka 1758. Saznavši da je brod u britanskim rukama, francuske vlasti su pisma proslijedile u Englesku, gdje su predata mornarici, da bi naposljetku završila u skladištu.

Zvaničnici britanskog Admiraliteta smatrali su da pisma nemaju vojni značaj. Profesor Morieux je rekao da je "iz radoznalosti" samo tražio da pogleda kutiju u arhivi. "Shvatio sam da sam prva osoba koja je pročitala ove vrlo lične poruke otkako su napisane", rekao je. "Njihovi primaoci nisu dobili tu priliku. Bilo je veoma emotivno", rekao je profesor Morieux, čiji su rezultati objavljeni u časopisu "Annales. Histoire, Sciences Sociales".

Profesor Morieux je identificirao svakog člana posade Galatee od njih 181, s pismima upućenim četvrtini njih, a izvršio je i genealoško istraživanje muškaraca i njihovih dopisnika. Pominje pismo Marie Dubosc njenom suprugu, prvom poručniku broda, Louisu Chambrelanu. Napisala je: „Mogla bih provesti noć pišući ti... Ja sam tvoja zauvijek vjerna žena."Laku noć, dragi prijatelju. Ponoć je. Mislim da je vrijeme da se odmorim."

Istraživači kažu da nije znala gdje joj je muž niti da su Britanci zarobili njegov brod. Nije primio njeno pismo i više se nisu sreli, a Dubosc je umrla sljedeće godine u sjevernoj Francuskoj. Chambrelan se vratio u Francusku i ponovo se oženio 1761.

U drugom pismu, Anne Le Cerf piše svom suprugu Jeanu Topsentu, podoficiru: "Jedva čekam da te imam."

"Ova pisma govore o univerzalnim ljudskim iskustvima, nisu jedinstvena za Francusku ili 18. vijek", rekao je profesor Morieux. "Ona otkrivaju kako se svi nosimo s velikim životnim izazovima. Kada nas od voljenih odvoje događaji koji su van naše kontrole, poput pandemije ili ratova, moramo smisliti kako da ostanemo u kontaktu, kako da umirimo, brinemo o njima i održimo strast živom.

"Danas imamo Zoom i WhatsApp. U 18. vijeku ljudi su imali samo pisma, ali ono o čemu su pisali je vrlo poznato i ostalo je isto."

federalna.ba/BBC