Petritsch: Boriti se protiv negiranja genocida je važno i za novu generaciju Srba

S učesnikom Međunarodne konferencije Obrazovanje i istraživanje genocida, Naša priča, naše obećanje Wolfgangom Petritschem, bivšim visokim predstavnikom u BiH, u Potočarima je razgovarao naš kolega Aleksandar Marković.

Gdje je Bosna i Hercegovina 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma?

Moram vam reći da sam u Bosni i Hercegovini bio u vrijeme kada je bilo mnogo nade i samopouzdanja. I to je vjerovatno razlog zašto smo, zajedno s vladom, različitim vladama, različitim strankama, ali i s narodom, uspjeli postići određeni napredak. Nažalost, u međuvremenu, u posljednjih 25 godina to se nije nastavilo. S jedne strane, vjerujem da domaća politika nije pronašla progresivniji i konstruktivniji put naprijed. I dalje postoji problem s ustavom, s Dejtonskim sporazumom, koji je doduše donio mir, odnosno zaustavio rat, ali nije zapravo plan za demokratsku i uspješnu Bosnu i Hercegovinu.

Treća stvar je da je svijet krenuo dalje. Sada postoje mnogi drugi problemi zbog kojih ni Evropa ni Sjedinjene Američke Države nisu voljne ni sposobne učiniti više. No, ovdje mislim da treba reći, Bosanci i Hercegovci trebaju tražiti od Evropske unije da učini više i da bude ozbiljnija u vezi s bržim približavanjem EU. Bez članstva u Evropskoj uniji, regija Zapadnog Balkana ostat će nedovršen posao. A unutar tog Zapadnog Balkana, Bosna i Hercegovina je definitivno najslabija karika, da tako kažem, a najviše su joj potrebni podrška i priključenje EU.

30 godina je i od genocida u Srebrenici. Gdje smo sad tu kad je na sceni dosta poricanja?

Pa, moram vam reći da smo i ovdje, kada je riječ o genocidu u Srebrenici,

nekada bili mnogo dalje odmakli. Kada smo odlučili izabrati Potočare u dijalogu s preživjelima, s majkama Srebrenice i drugima, imali smo podršku međunarodne zajednice. I tada je postojao duh zajedništva - treba osnovati Memorijalni centar u Potočarima, tamo gdje je tragedija počela, jer se zapravo tu moramo uvijek iznova vraćati kako bismo pamtili da se to više nikada ne smije dogoditi.

Znamo, međutim, s druge strane, da se to dogodilo u Ukrajini, na Bliskom istoku, u dijelovima Afrike, naprimjer. To je, nažalost, u prirodi čovjeka. Ljudi ne prestaju biti agresivni i činiti genocid. Zato je Memorijalni centar od izuzetne važnosti. Ali mora učiniti više, može učiniti više. Mora doprijeti i do onih na čijoj su strani bili počinitelji. Srbi moraju biti uključeni, a znam, to je nešto izuzetno teško. No, moramo pronaći način da se nove generacije sa svih strana sukoba, približe, napreduju, razgovaraju.

I tu, opet, vjerujem da Evropa može biti primjer, pozitivan primjer. Stotinama godina Evropljani su međusobno ratovali u evropskim građanskim ratovima. Danas su Nijemci i Francuzi prijatelji. Poštuju se međusobno. Mislim da poštovanje i empatija prema drugoj strani trebaju biti ono što Memorijalni Srebrenica i mezarje simboliziraju. I to bi, po mom mišljenju, trebala biti njihova poruka za bolju budućnost.

Mislite li da sadašnja generacija može da se iznese s borbom protiv poricanja genocida ili će to u budućnosti uraditi neka druga?

Mislim da svaka generacija mora učiniti ono što je ispravno. A boriti se protiv negiranja genocida uvijek je ispravno. To je važno za preživjele, za žrtve, ali na neki način čak i više za počinitelje, za novu generaciju Srba. Oni moraju naučiti što se dogodilo u njihovo ime. Mi kao Austrijanci, Nijemci, znamo šta se dogodilo u prošlosti i vjerujem da je to pridonijelo tome da su danas Njemačka i Austrija mnogo bolje zemlje, bogatije, i da ljudi žive u većem skladu nego ikada prije. To je nešto za što vjerujem da može funkcionirati i u Bosni i Hercegovini.

federalna.ba