Pablo Neruda: Smrt čileanskog pjesnika još uvek je obavijena velom misterije

Pola vijeka nakon što je umro i 12 godina nakon što su se prvi put pojavile optužbe da je ubijen po naređenju diktatora generala Augusta Pinocheta, smrt najpoznatijeg čileanskog pjesnika Pabla Nerude i dalje je obavijena velom misterije.

Istraga o tome traje više od jedne decenije i tek treba da dođe do zaključka. Forenzičari u Kanadi, Danskoj i drugdje istraživali su pjesnikove posmrtne ostatke u pokušaju da utvrde šta ga je ubilo, ali nisu bili u mogućnosti da daju konačan odgovor. U međuvremenu, čovjek koji je prvi iznio tu tvrdnju - pjesnikov bivši vozač i lični asistent, Manuel Araya - i sam je umro u junu ove godine, u dobi od 77 godina, a da nikada nije vidio kraj slučaju.

"Potrebno nam je razjašnjenje", rekao je Nerudin rođak Rodolfo Reyes za BBC u nedavnom intervjuu. "Lopta je u polju sutkinje koja istražuje slučaj i svi čekamo da ona da izjavu."

Neruda, koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1971. godine i bio poznat po svojoj ljubavnoj poeziji, umro je prije 50 godina, 23. septembra 1973., samo 12 dana nakon vojnog udara koji je doveo Pinocheta na vlast. Imao je 69 godina.

Bolovao je od raka prostate i u njegovom smrtnom listu je pisalo da je umro od "kancerogene kaheksije" - iscrpljenosti uzrokovane bolešću.

Ali 2011. godine, Araya, koji je radio za Nerudu u posljednjoj godini pjesnikovog života, tvrdio je da je Neruda dobio smrtonosnu injekciju u bolnici kako bi ga se spriječilo da pobjegne u egzil u Meksiko, odakle je planirao da predvodi opoziciju Pinochetovom režimu.

Neruda je bio komunista i blizak prijatelj Salvadora Allendea, socijalističkog predsjednika svrgnutog u puču. "Ubili su Nerudu jer nije bilo u Pinochetovom interesu da on napusti zemlju", rekao je Araya za BBC. Kao odgovor na njegovu tvrdnju, Nerudini ostaci su ekshumirani 2013. godine i podvrgnuti forenzičkim testovima.

Grupa stručnjaka predvođena naučnicima sa Univerziteta McMaster u Torontu i Univerziteta u Kopenhagenu zaključila je da on nije umro od raka, ali nisu mogli reći od čega je umro, pa je naloženo više testova. U februaru ove godine vratili su se sa još jednim izvještajem. Našli su tragove bakterije clostridium botulinum u jednom od Nerudinih zuba.

"Soj botulizma proizvodi jedan od najsmrtonosnijih toksina poznatih čovječanstvu, botulinum, i poznato je da se koristio kao biološko oružje u nekoliko zemalja", rekli su stručnjaci. Međutim, upozorili su i da nema definitivnog dokaza da je Clostridium botulinum ubio Nerudu, "niti da je namjerno korišten za to". Izvještaj naučnika sada je pred čileanskim pravosudnim organima. Očekuje se da će sutkinja koja razmatra slučaj, Paola Plaza, dati mišljenje o istrazi, iako nije jasno kada. Mogla bi da naredi dodatne testove u pokušaju da utvrdi istinu.

Slučaj je podijelio Čileance i porodicu Neruda. Dok je Rodolfo Reyes uvjeren da mu je ujak ubijen, drugi nećak - Bernardo Reyes - opisuje cijelu istragu kao "patetičnu" i lažnu. Fondacija Neruda, koja upravlja imanjem pjesnika, nepokolebljiva je u insistiranju da je umro prirodnom smrću. Nerudina udovica, Matilde Urutia, nadživjela je svog muža za 12 godina i nikada nije tvrdila da je ubijen. Međutim, rekla je da nije očekivala da će umrijeti tako brzo i da su joj ljekari rekli da će vjerovatno poživjeti još najmanje šest godina.

Vjerovala je da je Neruda umro od slomljenog srca nakon što je vidio kako državni udar uništava sve za što se politički zalagao. Tužioci su intervjuisali desetine doktora, medicinskih sestara, diplomata i političara, kao i Nerudine prijatelje koji su ga vidjeli u posljednjim danima njegovog života.

Neki od njih opisuju čovjeka koji je bio očajnički bolestan. "Bilo mi je jasno da će umrijeti", rekla je Aída Figueroa, bliska prijateljica pjesnika koja je bila s njim u bolnici u njegovim posljednjim satima.

Drugi nisu bili tako sigurni. Gonzalo Martínez Corbalá, meksički ambasador u Čileu, vidio je pjesnika dan prije njegove smrti. „Razgovarao sam s Pablom Nerudom o pripremama za njegov predstojeći put u Meksiko“, rekao je Martinez Corbalá istražiteljima. “Očigledno ga je boljelo što mora otići, ali je shvatio i ulogu koju bi mogao igrati u inostranstvu.

"Nisam vidio ništa u njemu što bi sugeriralo da je bio u agoniji, da nije mogao govoriti niti da se sam snalazio... nije umirao, a još manje bio u komi."

Mnogi ljudi su se pitali zašto je Arayi trebalo skoro 40 godina da iznese tvrdnju o ubistvu. U odgovoru, vozač je rekao da bi 17 godina za vrijeme diktature bilo previše opasno iznositi takvu tvrdnju, te da je kasnije, 1990-ih i 2000-ih, pokušao uvjeriti čileansku štampu da objavi njegovu priču, ali " Nisam baš znao kako da to uradim, a u svakom slučaju, niko nije htio da sluša”.

Govoreći za BBC u maju ove godine, samo nekoliko sedmica prije smrti, Araya je ponovio svoju tvrdnju. "Neruda je ubijen", insistirao je. "Govorio sam to od prve minute i govorit ću to do dana kad umrem."

federalna.ba/BBC