Otvoreni studio, 02.11.2022.

Dotakli smo dno i krajnje je vrijeme da nešto učinimo u zaštiti djece i omladine od nasilja i kriminala.

Povećava se broj prijestupa, ali i krivičnih djela koja čine maloljetne osobe ili veoma mlade osobe u Bosni i Hercegovini.

Sistem države i entiteta je inertan, a destruktivne pojave postaju drastičnije, surovije. I s pravom, mnogi se u ovom društvu pitaju kako spriječiti i umanjiti broj djece i omladine koja sve češće postaju „plijen“ u raljama kriminala. Ko zna koji put od okončanja rata u našoj državi, društvo doživljava poraz.

Poraz zbog nemogućnosti da spriječi najteže oblike nasilja, zločina i nezakonitog ponašanja nad djecom, djece prema drugim osobama i veoma mladih osoba. Za samo dvije sedmice prošlog mjeseca dogodili su se najstrašniji oblici devijacija. Nekoliko ih je bilo u fokusu medijskog interesovanja. Maloljetne osobe izvršile su zločin ubivši člana porodice u Sarajevu, školski vršnjaci najsurovije pretukli su svoju drugaricu u Maglaju, a potom i samoubistva - mladića Mladena Dulića u Laktašima i mladog pripadnika policije na Ilidži. 

Kako zaustaviti porast spomenutih pojava, prevenirati ih i zašto još uvijek nemamo adekvatne institucionalne mreže i uspostavljen sistem za sprečavanje zloupotrebe djece, maloljetnika i mladih, neka su od pitanja Otvorenog studija Radija Federacije BiH o kojim govore stručnjaci: Alma Hdžić, Aida Jerlagić i Mićo Letić.

Prvi znakovi neželjenih ponašanja uočljivi su od ranog doba djeteta.

“Veoma bitno je postalo koliko će djeca naučiti. Bombardujemo ih informacijama, a djeca danas imaju pristup velikoj količini informacija koje zloupotrebljavaju, i to na štetu sebe samih. I ukoliko nemamo taj momenat odgojnog djelovanja, praćenja rane identifikacije, nešto što je bitno, ispoljavanja tih neprihvatljivih ponašanja, postaje kasno i kasno djelujemo, snosimo posljedice”, kaže Alma Hadžić, stručna savjetnica u Odgojnom centru Kantona Sarajevo.

“Ono što posebno primjećujemo jeste sve veća potreba djelovanja i rada psihoterapeuta s roditeljima, a potom rada stručnjaka i sa roditeljima i sa djecom, ali tome nedostaju mehanizmi. Novčane sankcije su djelimično rješenje”, smatra Hadžić.

Neophodna je edukacija nastavnika.

“Ja najviše volim reći da je u pitanju nesreća koju trebamo liječiti. Jer nijedno sretno dijete ili sretna odrasla osoba neće ni ukrasti, ni ubiti, ni izazvati neki konflikt, pozivati na ratove i slično. Znači, nekako bi nam prvenstveno cilj u školi bio prepoznavanje i liječenje takvih nesreća. Kad dobijete jedno odjeljenje, već u prvom razredu, dolaze iz različitih miljea, različitih porodica, svi su oni važni u svojim porodicama i škola je prva gdje se mogu primijetiti neadekvatni oblici ponašanja. I ukoliko ne odreaguje nastavni kadar, ne napravi jedno sigurno mjesto za tu djecu, slijede teškoće. Mislim da je jako važna edukacija nastavnika u tom pogledu i da bi nastavnici trebali biti osposobljeni da prave sigurno okruženje za djecu što dovodi do opadanja negativnih ponašanja, jer su djeca sretnija”, kaže Aida Jerlagić, pedagogica, dječiji i adoloscentni integrativni psihoterapeut.

Mi smo doživjeli moralni sunovrat.

“Nastavno osoblje mora biti edukovano, osviješćeno. Dati im u ruke te ‘čarobne štapiće’ da jednostavno budu u mogućnosti da prepoznaju stvari koje im sada prolaze. Dešava se jednostavno da ih zanemaruju. I da, zbog pritiska menadžmenta škola, guraju pod tepih takve stvari i da o njima nisu u prilici niti smiju progovarati. Jer kako znamo, menadžmenti su političke individue i oni ne žele da bude prisutno ili objavljeno da je prisutno nasilje u toj školi, a tako se problemi produbljuju. I naravno dolazimo u situaciju da gubimo djecu ulaskom u vode kriminala, da ih gubimo kao žrtve nasilja. Jedno dijete, djevojčice koje su prošle kroz seksualni delikt imaju trajne posljedice i ne znam da li postoji struka koja to može vratiti u normalne kolotečine i na pravi put. Samo zbog neadekvatne resocijalizacije, neadekvatnog pristupa.

Taj moralni sunovrat je jako prisutan. To se može vidjeti i kroz prisutnost društvenih mreža, Tik-toka, gdje se promovišu kojekakvi posrnuli likovi, kriminogene osobe, gdje je razvratnost, gdje je prostitucija, gdje je narkomanija, gdje su svi oblici negativnosti i pošasti prisutne. A djeca vremenom oponašaju i poistovjećuju se s tim. Kroz takve oblike, kod djece koja nisu socijalno zrela, a zbog nedostatka komunikacije s roditeljima, u obrazovanju, kojem nedostaju odgojne komponente, otvaraju se kod mladih neželjena ponašanja.

Znači, ključni momenat je komunikacija roditelja i djece. Izostanak te komunikacije je da roditelji izgube dijete. Primjerice, jako puno je modaliteta koji su se razvili u posljednje vrijeme. Nešto što je bilo primjenljivo prije deset godina, danas je potpuno neefikasno i ne može se primijeniti”, upozorava Mićo Letić, stručnjak za maloljetničku delinkvenciju, penzionisani policijski inspektor.

Lejla Hodžić