Nova hidžretska 1447. godina uz putovanje svijesti o ibadetu duše za plemenitost srca i njegovo dobro djelo s Imenom Milostivog Stvoritelja…

Pripremila Aida Hadžiabdić

“Neminovno nam se nameću pitanja poput naše zapitanosti - kakva je to snaga vjere ponukala muhadžire da ostave sve, baš sve, u Meki? Da li je dovoljan samo odgovor – vjera ili hidžru treba sagledavati u svim njenim kontekstima i sa svim mogućim implikacijama? Da li je hidžra naša sudbina? Dok naše misli ostaju obavijene plaštom mogućih odgovora na svu našu zapitanost o hidžri, sjetimo se da je hidžra bila sudbina mnogih Božjih poslanika. Primjerice radi, Ibrahim, a.s., i njegov sin Ismail, a.s., morali su proći mukotrpan put duhovnog zrijenja, od  trpnje preko iskušenja do sāme hidžre. Tek na kraju puta bili su počašćeni gradnjom Ka'be, simbolom tevhida. Tako je bilo  sa Muhammedom, a.s., i njegovim prvim sljedbenicima. Njihov život u Meki, prije hidžre u Medinu, bio je u znaku trpnje i prepoznatljivosti tog duhovnog zrijenja svake vjerničke individue ponaosob. Upravo u takvim okolnostima su prvi sljedbenici islama shvatili, potpunije nego ikada ranije, da nema sigurnosti i istinskog zaštitnika osim Allaha, dž.š. Svi historičari slažu se da je to bilo jedno veliko iskušenje, neizvjesnost i muhadžira i ensarija. Taj historijski kontekst hidžre, sa svim svojim implikacijama, daje nam još jedno njeno značenje, a to je moralno značenje u smislu svake čovjekove seobe iz područja zla prema svome Stvoritelju, Allahu, dž.š.

Nova hidžretska godina u vremenu kada je današnji čovjek u najvećoj potrazi za mirom u svijetu, kada bjesni surovost, okrutnost, bezosjećajnost, razne krize koje jesu rezultatat sveukupne matrijalizacije svega i svačega. Hidžra nas uči da nema mira u svijetu bez mira u ljudskim glavama, nema mira u čovjeku bez mira u njegovoj duši. Nova hidžretska godina dolazi nam u susret kada ummet muslimana osjeća nasušnu potrebu za vjersko-moralnom čvrstinom i stabilnošću prvih muslimana, jedinstvom i bratstvom muhadžira i ensarija, njihovom požrtvovanošću na Putu Istine. Mi trebamo naučiti hidžretsku lekciju kako se pojedinačna volja i uspjeh podvrgavaju i podređuju volji i uspjehu zajednice…” - navodi predavač na Islamskom pedagoškom fakultetu u Bihaću dr Rifet Šahinović uz riječi koje prenosi pomoćnik glavnog imama Medžlisa Islamske zajednice Sarajevo mr. Malik efendija Šljivo.

"Muhadžir (onaj koji čini hidžru) je svaki onaj koji napusti sve ono što je Allah, dž.š. zabranio…"

Poslanik Muhammed, a.s.