Morala se kriti: Tajna priča prve Azijatkinje nominirane za Oscara

Autori časopisa nisu znali šta bi mislili o Merle Oberon kada je tridesetih godina prošlog vijeka osvojila Hollywood. Jedan ju je opisao kao "bizarnu, zbunjujuću i drugačiju", dok su se drugi divili njenom "nježnom" ovalnom licu, "elokventnim" smaragdnim očima, "jarkocrvenim usnama" i "alabasternoj" koži.

Iako je njena nominacija za Oscara za najbolju glumicu 1936. godine za dramu o odrastanju „The Dark Angel“ potvrdila njeno mjesto u ligi s Katharine Hepburn i konačnom pobjednicom, Bette Davis, glamuroznim paragonima dana, svijet je tek kasnije otkrio da je Oberon bila južnoazijka, žena za koju su svi mislili da bjelknja.

S obzirom na način na koji je „Everything Everywhere All at Once“ dominirao ovom sezonom dodjela nagrada, čini se sve vjerovatnijim da će Michelle Yeoh odnijeti kući ovogodišnju nagradu za najbolju glumicu. Ali kada je Yeohino ime objavljeno među nominiranima za najbolju glumicu za ovogodišnju dodjelu Oscara krajem januara, prvi je Hollywood Reporter nazvao ovu glumicu veterana "prvom osobom koja se identificira kao Azijatkinja koja je ikada bila nominirana za nagradu".

Kritičari su osudili deklaraciju kao previše politički korektnu, iako je obuhvatila složenu vezu koja povezuje te žene, od kojih je svaka proizvod svog vremena. Dok je 60-godišnja Yeoh filmska pionirka na rubu rušenja kulturnog stropa zbog uloge koja je izvorno napisana za Jackieja Chana, Oberon je pažljivo skrivala svoj pravi identitet kako bi izbjegla određeni rasni progon, a svoju tajnu je odnijela i u grob. Tek desetljećima nakon njene smrti 1979. svijet je saznao njenu istinu. To, a ne Oberoninu upečatljivu izvedbu u „The Dark Angel“, ono je što bi s pravom trebalo pozdraviti kao njenu majstorsku izvedbu.

“Kada razmišljate o priči o rasnoj zastupljenosti,” kaže Shilpa Davé, asistentica profesora medijskih studija na Univerzitetu u Virginiji, “Merle Oberon je stvarno važan dio. Ona u to unosi globalni aspekt, nijanse smeđe.”

Rođena kao Estelle Merle O’Brien Thompson u Bombaju, koji je tada bio britanska Indija, Oberon je bila odlučna u namjeri da maksimalno iskoristi svoj urođeno svjetliji ten. Postala je to njena ulaznica za veći svijet, pokrov koji je pomogao prikriti činjenicu da je bila proizvod silovanja. Njen biološki otac bio je anglo-irski predradnik na plantaži čaja. Njena majka, za koju se vjeruje da je bila porijeklom iz Šri Lanke i Maora, imala je samo 14 godina kada je rodila 1911. Nakon stoljeća miješanja, bebe rođene u birasnim vezama postale su tiha sramota - izbjegavali su ih i Britanci i Indijci.

Porodica je Oberon dala nadimak "Queenie", jer se njeno rođenje poklopilo s posjetom kraljice Marije i kralja Georgea Indiji. U pokušaju da ublaži Oberoninu sudbinu u životu, baka ju je odgajala kao svoju i uvjerila je da joj je majka tinejdžerica zapravo polusestra. Ali to nije bilo dovoljno da zaštiti Oberon od nemilosrdnih izrugivanja zbog njenog mješovitog nasljeđa. U dobi od tri godine, nakon preseljenja u Calcuttu, dobila je stipendiju za jednu od najboljih privatnih škola za djevojčice u gradu, samo da bi je kolege iz razreda istjerale svojim otvorenim rasizmom. Filmovi i scena noćnog života postali su njen bijeg, a gluma ključna za njen opstanak.

U adolescenciji, Oberon je počela brusiti otmjeni naglasak i posvjetljivati svoju kožu kremama za izbjeljivanje koje su bile pune žive na bazi amonijaka – opasnog otrova na koji su padali mnogi Oberonini udvarači. Oni koji je nisu odmah odbacili nakon što su otkrili njenu rasu pomogli su joj sponzorirati preseljenje iz Indije u Francusku i Englesku, gdje je neko vrijeme radila kao hostesa u klubu pod imenom Queenie O'Brien. Kad se upustila u ljubavnu vezu s britanskim redateljem mađarskog porijekla Alexanderom Kordom, Oberonina glumačka karijera krenula je uzlaznom putanjom i to veoma brzo.

Mala uloga Anne Boleyn u blockbusteru iz 1933. The Private Life of Henry VIII najavio je njen bijeg. Uslijedila je luda strka da se smisli priča za naslovnicu za glumicu pod imenom "Merle Oberon". Rekla je ljudima da je rođena u Tasmaniji "jer je bila tako daleko od SAD-a i Evrope i općenito se smatrala 'britankom' do srži", napisala je Marée Delofski, redateljica dokumentarca iz 2002. The Trouble with Merle. (U svom životu, Oberon je dvaput posjetila Australiju.) Oberon je tvrdila da su njezini podaci o rođenju uništeni u požaru. (Njen polubrat, Harry, otkrit će ih u Bombayu, sada Mumbaiju, nakon njezine smrti.) Što se tiče njene mnogo tamnije putene majke – njene biološke bake – Oberon ju je predstavljala kao sluškinju. Tolika je bila cijena probijanja u show businessu u vrijeme kada je američka vlada željela suzbiti nepristojnost.

Umjesto da to prepusti zakonodavcima, Hollywood je iskoristio priliku da nadzire sam sebe, usvojivši niz pravila poznatih kao Haysov kodeks – prema kojem je, između ostalog bilo nepoželjno imati međurasne romanse. S obzirom na to da je predstavljanje glumaca u biti postalo ilegalno, studiji su prigrlili žuto i crno lice. A kada je Oberonin rani rad s Kordom, za kojeg se naposljetku udala, doveo do uspješne karijere pod vodstvom Samuela Goldwyna, postalo je u najboljem interesu svih da njen identitet ostane tajanstven. "Razmislite o tome", kaže Davé. “Bila je dio tog kadra glumaca i glumica koji su angažovani za snimanje svih tih filmova. Zbog takvog života ovisila je o Goldwynu i Kordi. Shvatam zašto se morala skrivati na taj način. Nije imala moć.” Čak ni nominacija za najbolju glumicu 1936. Oberoni nije donijela nikakav dodatni uticaj. Za početak, Oscari su bili stari jedva jedno desetljeće i još nisu bili zlatni standard. S druge strane, mediji su bili još stroži prema glumicama nego što su sada i držali su Oberonu pod dodatnim nadzorom.

Jedan je kritičar ismijavao Oberoninu izvedbu u akcijskom filmu The Scarlet Pimpernel iz 1934., navodeći "sklonost snažnoj orijentalizaciji njenog izgleda pomoću šminke lica i kosih crnih obrva". Kada je 1934. u priči Los Angeles Timesa kako bi ju se opisalo korišten izraz "Euro-Azijatka", Oberon je to odbacila kao slučajnost. U reklamnoj kampanji za Max Factor, kozmetički brend hvalio se kako ju je šminka pretvorila iz "pomalo nestvarne i egzotične" u "lijepu, šarmantnu djevojku".

Ironično je da bi ona bila nominirana za Oscara za The Dark Angel, film o ljubavnoj aferi iz Prvog svjetskog rata koja se komplicira kada muški protagonist pretrpi ozljedu u bitci koja ga košta vida. Začudo, to je bila Oberonina jedina nominacija, čak i kad su Hepburn i Davis postali stalni vlasnici Oscara, a Oberon je nastavila raditi sve do ranih 70-ih. Glumila je uz Laurencea Oliviera u filmu Orkanski visovi iz 1939. i kao samu sebe u filmu The Oscar iz 1966., koji govori o nagradama.

Ipak, borila se uprkos šteti koju je nanijela svojoj koži od toliko izbjeljivača i prometne nesreće koja ju je unakazila i prisilila Kordu da odustane od produkcije epa Ja, Klaudije. Kako pukotine na Oberonovoj bijeloj fasadi ne bi isplivale na ekran, snimatelj Lucien Ballard za nju je razvio posebno svjetlo za kameru kako bi prikrio ožiljke na licu. To je bilo nakon što se "Lady Korda" razvela od svog supruga redatelja - viteza, kako bi se udala za Ballarda.

U svojim danima pada popularnosti, Oberon je uživala u statusu velike dame, razveseljavajući novinare časopisa svojim istinitim holivudskim pričama, u onim trenucima kada nije glumila neobičnu ulogu u showu What’s My Line? ili kada je dodjeljivala nagradu za posebno postignuće Posejdonovoj avanturi na dodjeli Oscara 1973. Već tada ju je Charlton Heston nazvao “damom čija ljepota nije samo legenda, već i stvarnost”.

No čak i kad su se vremena promijenila i averzija Hollywooda prema miješanju rasa na ekranu počela popuštati, Oberon je ostala privržena svojoj laži. Kada je njen rođak Michael Korda, tada glavni urednik u Simon and Schusteru, pokušao napisati biografiju o njoj, zaprijetila mu je da će ga tužiti i izbaciti iz svoje oporuke ako se bude koristo stvarnim detaljima njenog života. Stoga ju je pretvorio u roman-à-clef Queenie, koji je postao ABC-jeva miniserija.

Prema australskoj historičarki Cassandri Pybus, državna posjeta Hobartu 1978. bila je neugodna za Oberon kad službenici nisu mogli pronaći dokaz da je rođena u Tasmaniji. Nakon što je to potvrdila, Oberon je izbjegla novinare i preskočila dolazak na ceremoniju u pozorištu nazvanom u njenu čast prije nego što se potajno vratila kući.

Godinu dana kasnije umrla je u Malibuu od moždanog udara.

federalna.ba/The Guardian